Posjeta Mehmedu Mešiću Mehi
Zajedno sa bratom Alijom otišao sam u posjetu Mehmedu Mešiću Mehi. Ovaj Tešnjak, privrednik, je po mnogo čemu zanimljiv sagovornik.
Rođen je 1943. godine, završio Školu učenika u privredi i Višu komercijalnu školu. Nakon završetka ŠUP-a radi u Pobjedi do 1964 godine, a od 1968. godine radi u u Slogi gdje obavlja opšte i knjigovodstvene poslove. Radio je u komercijali i bio šef računovodstva, a od 1976. godine do 1991. godine obavlja i poslove direktora. To je bilo vrijeme intenzivnog rasta ove firme koje danas, nažalost, više nema. U vrijeme dok je bio direktor izgrađena je hala u Bukvi. Poslije je radio u Kamel osiguranju i Kamel banci, KOP d.o.o Jelah, a danas je penzioner i kao dopunsku djelatnost radi u porodičnoj firmi sa kćerkom i sinom u Agenciji za
računovodstvo i finansije
Mešić.
Susretali smo se poslovno na raznim skupovima i zapamtio sam ga kao pedantnog zapisivača u svesku na svakom poslovnom razgovoru. Sve sveske su sačuvane. Meho ih pokazuje, a na slučajno odabranoj stranici je između ostalog je pisalo:
16.2.83. u Derventi pripreme za izgradnju nove tvornice –proizvodnja vrnčane (pletene) obuće.
19.2.83 Meho, Nedeljko Mandić i Muho Berberović u Derventi (Mandić je bio predsjednik Skupštine općine, a Berberović predsjednik OK SK)
20.12. Referendum u RO Sloga o stupanju u SOUR Demos Derventa od 1.1.1984. godine
31.10.84. Adil Alićehajić izrada projektne dokumentacije za proizvodnu halu u Bukvi
5.1. probna proizvodnja obuće
Nabavka nove opreme16-19. 4.84
6.9.85 obilježena zemljišna parcela u Bukvi.
Izgradanja počela 20.2.86, a proizvodnja puštena u rad 20.2.88
U drugoj svesci koju nam je Meho pokazao ispisani su kućni prihodi i rashodi u proteklih 50 godina. Zavirio sam na jednu stranicu i tamo između ostalog piše:
Plata 23.6.1989. godine 4 516 030 DIN.
Izdvojeno iz neto plate: 2% za MZ Bukva, 2,5%za zajam za zapošljavanje, partijska članarina 2,5%, sindikalana 0,6% fond solidarnosti, kolektivno osiguranje 1000 DIN, rata kredita IB banke iz Beograda 21130 DIN, rata Krivaja komerc 148 750 DIN, zimnica ugalj 128 000 DIN, namirnice podmjera 1 800 000 din.
U drugoj svesci se nalaze crteži čestitke i sl. njegove unučadi.
Tu je i biblioteka gdje se pored knjiga nalaze smrtovnice i sjećanja iz novina poznatih Tešnjaka nalijepljenih na papir A4, zatim isječci iz novina važnih događaja.
Dok prilazim Mehinoj kući zapažam ošišanu travu, okopano i nađubreno zemljište oko ruža i može se zapaziti da u bašti provodi puno vremena. Sa suprugom održava okućnicu urednom i lijepom i pri tom još uvijek radi sa djecom knjigovodstvene usluge za tešanjske firme.
Pored toga skuplja i isječke iz novina važnih događaja. Pored toga okućnicu je uredio sa suprugom i
TOŠK vratio gledaoce
Kada je u pitanju igra TOŠK-a i posjećenost utakmicima uvijek je postojala euforična povezanost. Ako TOŠK ima dobre rezultate onda i publika dolazi na stadion da ih bodri. Ako krenu nesupjesi publika nema strpljenja, brzo okrene leđa klubu i onda nastaju nevjerovatne osude rukovodstva kluba.
Nekada se pričalo da kada TOŠK igra u Maglaju u Tešnju ostane sam dežurni vatrogasac i hodža. Danas je to puno drugačije, puno je drugih zanimancija donijela savremena tehnologija, ali se i pored toga publika na mahove vraća TOŠK-u.
Ove sezone TOŠK bilježi dobru igru i dobre rezultate i trenutno se nalazi na prvom mjestu. Pred subotnju utakmicu imao sam druženje sa predsjednikom Skupštine TOŠK-a Ramizom Brkićem, sekretarima Izudinom Ibrahimkadićem i Seadom Korajlićem. U zadnje vrijeme nisam redovan, ali ovaj put odlučim otići na utakmicu, jer nije to obična utakmica. Gost je bio Borac iz Jelaha.
Neko je rekao da u BiH postoje samo dva istinska vječita derbija Željo-Sarajevo i Tošk- Borac. U ove susrete se unese puno emocija i kod igrača i kod publike, pa su se često dešavali incidenti. U zadnje vrijeme su utakmice i sa stanovišta igrača i publike korektnije. TOŠK je pobjedio sa 2:0, blizu 1000 posjetilaca (nezvanično saznah da je prodano 800 ulaznica, što se odavno nije desilo). Navijanjem su se isticali Atomci, Toškovi navijači, koji su osnovani 1998. godine. Bili su tu i Jalijaši navijači Borca. Atomci su dugo korektno navijali, ali nisu mogli izdržati, a da nekorektno ne spomenu trenera Borca Senada Subašića i stare priče o administartivnoj poziciji Jelaha u odnosu na Tešanj.
Zabavni park u Tešnju
Dok sam išao na utakmicu prođoh kroz zabavni park koji je smješten između fudbalskog igrališta i upravne zgrade TOŠK-a. Pored svih noviteta namijenjenih za dječiju zabavu dominantno mjesto ima ringišpil. Sjetih se vremena od prije šezdesetak godina. U Tešnju se svake godine krajen oktobra održavao vašar. To je bilo vrijeme kada se završe poljoprivredni poslovi, proda suha šljiva, pekmez i drugi proizvodi, a onda se u kućnom budžetu tešanjskih poljoprivrednika i onih kojima je poljoprivreda bila dopunska djelatnost (a to je većina i stanovnika grada) nađe novca za kupovinu. I djeca tada dobro prođu. A ponuda dođe sa vašarom. Pored trgovačkih roba obavezan je bio i ringišpil, igre na sreću i dr. Međutim ,ringišpil u to vrijeme nije imao motorni pogon. Pokretao se ručno tako što bi se djeca popela na kružni plato i onda okretala preko onih drvenih nosača noseći stub, a time i sjedala. Deset puta okreneš i onda jednom sjedneš besplatno. Posebno je bilo atraktivno sjedalo koje se zvalo bacača. Radnik uz ringišpil je zaustavlajo to sjedalao, a onda mu davao višu i dalju putanju. Sjedati na bacaču bio je i čin hrabrosti i odraslosti među djecom
Stare fotografije
Podmladak Toška 1952. godine. S lijeva stoje: Muharem Kremić, Salih Kahvić, Husein Berberović, Ekrem Hundur (navijač), Muharem Bašić (brat poznatijeg Hakije), Bećir Ramović (navijač), Hajrudin Dizdarević, Salih Hatičić, Pero (domac Doma za ratnu siročad),
Čuče s lijeva: Hamdija Denjalić amidža, Muhamed Tahirović Šen, Smail Handžić Bata (sa šeširom), Muhamed Belagija i Fuad Bešlagić
Sa table na Gornjoj čaršiji