Husein Galijašević

Tešanjski dnevnik 10.-17.8.2015. godine

Slikarska kolonija

U okviru Ljeta u Tešnju održana je peta po redu slikarska kolonija. Ove godine učestvovali su Lalo i Ida Srkalović iz Graza, Aleksandra Ristić, Danijel Babić i Marija Jeftić iz Novog Sada, Silvija Metzeger iz Osijeka, Zumreta Sadiković iz Tutina i Miralem Brkić iz Tešnja.

 

dnevnik-10-17.8.2015..docx-.jpg

Aleksandra Ristić i Marija Jeftić iz Novog Sada su na paklenoj vrućini našle mjesto za rad u Dizdarevoj kuli

Na završetku rada slikarske kolonije radovi su predstavljeni na terasi Dizdareve kule. Slikarima i posjetiocima se obratio ispred UG Stari grad Zoraid Mehičić i slikar učesnik kolonije iz Tešnja, Miralem Brkić.

Organizator slikarske kolonije je UG Stari grad uz pokroviteljstvo Općine. Brkić je naglasio da će nastojati da slike nađu svoje mjesto u javnim ustanovima i drugim mjestima gdje bi se mogla ostvariti komunikacija slikarskih djela i građana.

 

dnevnik-10-17.8.2015..docx-.jpg

Čuče s lijeva: prof. Adem Halilović, Džemil Didić, Senad Pilav i Zoraid Mehičić
Stoje učesnici kolonije: Miralem Brkić, Zumreta Sadiković, Danijel Babić, Silvija Metzeger, Biljana Ristić i Aleksandra Jeftić (Lalo i Ida Srkalović nisu prisutvovali predstavljanju slika)

Promocija knjige 40 godina župe Jelah

U organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje, a u okviru Ljeta u Tešnju u maloj sali održana je promocija knjige „40 godina župe Jelah“. Knjigu su promovirali Damir Nuhbegović profesor historije, Marko Baštijanović nastavnik u mirovini, dopredsjednica HKD Napredak poslovnica Tešanj Antonija Martinović i mr. Tonko Rajkovača. Poslije domaćina Amira Brke prisutnima se obratio i predsjednik HKDU Napredak poslovnica Tešanj Ivan Duvnjak. Promociju je moderirao Ivica Bošnjak. Izdavač je HKD Napredak, urednica i recenzentica Antonija Martinović, autori tekstova su: mr. Tonko Rajkovača, prof. Damir Nuhbegović, Nada Kovačević, Stipo Budulica, Nada Tomić, fra. Mato Bošnjak,don Anto Stojić, Ilija Purković, Monika Mandić, Antonija Martinović, Marko Baštijanović, Anto Kovačević, Monika Krištić, Ivica Bošnjak i Ivan Katić.

U knjizi su obrađeni povijesno arheološki pregled župe sa posebnim osvrtom na župu Žabljak i crkvu sv. Petra i Pavla u Tešnju, kulturno povijesni običaji župe, nastanak i duhovnost župe i niz drugih obrazovnih, privrednih drugih detalja kroz sadržaj: crtice iz župe, župa danas i podaci iz župnih matecija. Na kraju monografija je ilustrovana fotografijama.

dnevnik-10-17.8.2015..docx-.jpg

S lijeva:AntonijaMartinović, Marko Baštijanović, mr. Tonko Rajkovača, prof. Damir Nuhbegović, Ivan Duvnjak i Ivica Bošnjak

dnevnik-10-17.8.2015..docx-.jpg

Napretkov zbor s lijeva: Mira Bratić, Nikolina Bratić, Antonia Komušanac, Ivana Dadić, Dijana Škapurević, Ana Martinović i voditeljica Zbora Marica Ružić

Promociji su prisutvovali i načelnik općine mr. Suad Huskić, predsjedavjaući OV-a Senad Subašić, don Ilija Marinović, glavni imam Medžlisa islamske zajednice Fuad ef. Omerbašić.

U jednoj lijepoj atmosferi, pred punom salom održana je promocija uz članice Napretkovog zbora koje su izvele nekoliko kompozicija. Naročito je nadahnuto govorio mr. Tonko Rajkovača govoreći o tešanjskim vrlinama zajedničkog života. Takvo jedno raspoloženje su emotivno dopunile i članice Napretkovog zbora izvedbom pjesama.

Posebnu atmosferu koja je trajala tokom promocije oslikao je direktor Centra koji je rekao da je imao namjeru da se na kraju još jednom obrati i da zahvali svim sudionicima i prisutnim građanima, ali da, nakon svega, to više nije samo namjera nego i njegova emotivna želja.

Svjesno sam ostavio da na samome kraju kažem da je ovdje s nama i glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Tešanj Fuad ef. Omerbašić i da mu zahvalim na tome, jer i njegovo prisustvo značajno doprinosi ukupnoj slici koja je večeras ovdje iskazana i dojmu koji ćemo odavde ponijeti. Moju emociju snažno je intenzivirala i ova posljednja pjesma, Zemljo moja, koju nam je podario “Napretkov“ zbor, baš kao da neka krasna nevidljiva ruka režira sve ovo. To je ta zemlja Bosna, za kojom žudimo“.

rekao je Amir Brka, a gromoglasan aplauz potvrdio je da on ovim nije iznio samo svoj utisak i emociju nego da su se i svi prisutni tako osjećali.

Kondžilo

Katolici slave blagdan Velike Gospe, dan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Na ovaj dan i tešansjki katolici učestvuju u procesiji prema brdu Kondžilo u kojoj nose čudotvornu sliku Gospe Kondžilske.

Predanje o kome sam i ja slušao kao dijete kaže da je u selu Mrkotić jedan mještanin Čapljić (ranije se zvao Kapetanović) pronašao sliku Gospe u svojoj njivi. Stavio je u koš-hambar koji je od tog momenta bio pun roda što je pripisivano moćima slike Gospe Kondžilske.

dnevnik-10-17.8.2015..docx-.jpg

Koš porodice Čapljić u kome je navodno bila slika Gospe Kondžilske

Gospa mu se ukazala i obavezala da nikome ne govori o tome pa ni svojoj ženi. Međutim, on je ipak rekao ženi pa se i šire saznalo za čudesne moći slike Gospe. Saznali su za to i katolici i otkupili su sliku velikim brojem grla stoke. Pošto u blizini nije bilo crkve odlučili su da stave sliku na nosila i da je šumskim putem prenesu do Komušine gdje je bila kapelica (naselje između Teslića i Blatnice). Kada su došli do brda Kondžilo gdje su odmorili i kada su ponovo trebali da je ponesu slika je otežala pa je ni svi prisutni nisu mogli podići. Tada su se obavezali da će sliku pohoditi svake godine na brdu Kondžil. Tada je slika olakšala i odnijeli su je do kapele u Komušini. Od tada se u procesiji sa velikim brojem vjernika (i do 30 000) slika nosi na brdo Kondžilo.

Znao sam da će članovi porodice Knežević iz Cerovca i ove godine doći na procesiju posvećenu Gospi Kondžilskoj, a među njima i najmlađi Vlado. Najveći broj članova porodice Stipe i Ane Knežević su odselili u Hrvatsku koja im je pružala bolje mogućnosti za ostavrivanje egzistencije, ali su ostali odani ovom kraju i rado mu se vraćaju pa su krenuli i renoviranje kuće da imaju gdje doći. Vlado mi obavezno navrati jer su prijateljske odnose uspostavili još naši roditelji. Vlado je navratio na kafu sa suprugom i djecom. Vlado se sjeća da je od 4. razreda osnovne škole redovno išao na Kondžilo izuzev u ratnim danima kada je to bilo nemoguće. Poslije 1998. godine dolazi redovno sa svojom porodicom iz Zagreba gdje sada živi.

dnevnik-10-17.8.2015..docx-.jpg

Vlado Knežević sa suprugom Nadom i djecom

Vrijeme

Prošle godine smo teško mogli sastaviti dva dana da ne pada kiša, a ove godine ne sjećam se kada je zadnji put pala. Pri tome je temperatura svaki dan između 34-38°C, a bivala je i viša zavisno gdje se mjeri. Vegetacija se teško nosi sa sušom, poljoprivredni proizvodi su uništeni, a voće nedozrelo pada. Jedino je ostalo povrće u plastenicima i ono koje se zaljeva. Očekivao sam veće redukcije vode obzirom na povećanu potrošnju, međutim nismo, bar mi u gradu, osjetili nestašicu vode zbog velike suše. Stara priča koju sam čuo kao dijete potvrdila se i ove godine. Ona kaže da je jedan svećenik rekao:

-Do Velike Gospe ćemo se svi moliti za kišu, a od tada mogu i sam.

Zaista 15.8. pade kiša, poslije dugo vremena.

dnevnik-10-17.8.2015..docx-.jpg

Neki listovi na biljkama su izgorjeli

Stare fotografije

 

slika

Prvi red s lijeva: Emira Širbegović, Ibrahim Širbegović, iza Ibrahima Jadranka Marković, Grozdana Jovanović, Niza Jahić, Nerma Hotić Bajrić, Salih Brkić, Jelica Jankov, ispre Jelice Rušto Pobrić, Zlata Dizdarević Ajanović, Hajra Kadić Ajanović

Drugi red:Fadil Vehab, Timka Ćehajić, Dževda Ajanović, Abzija Hasaničević, Snježana Jukić, Katica Grgurević, Haso Prnjavorac, Mina Prnjavorac Berberović, Jozo Katinić, iza Joze Aiša Šeremet, Zlata Katinić, iza Zlate Nura Mulabdić, Grozdana Stojanović, NN, Ibrahim Prnjavorac, Sadeta Hodžić i Suzana Popović

Sa table na Gornjoj čaršiji

DSC02116

DSC02117

DSC02118

O Husein Galijasevic

Rođen je rođen 17.4.1945. godine u Tešnju od oca Mahmuta i majke Zekije rođene Hodžić.

Osnovnu školu završio u Tešnju, a Mašinsku tehničku školi u Tuzli. Mašinski fakultet završio u Sarajevu.

Nakon završetka srednje škole kao stipendista radio dva mjeseca u Trudbeniku iz Doboja, da bi sa stipendijom iste firme nastavio obrazovanje u Sarajevu.

Po završetku studija radio u Trudbeniku oko 6 mjeseci, otišao u JNA i nakon povratka počeo raditi u Pobjedi Tešanj.

U Pobjedi radi na poslovima: samostalnog konstruktora pumpi za vodu, glavnog konstruktora pumpi i prečistača, šefa službe razvoja, glavnog inžinjera proizvodnje, tehničkog direktora i direktora Fabrike pumpi i hidraulike (OOUR-a), direktora razvoja Fabrika pumpi i hidraulike Pobjeda d.d., rukovodioca projektne grupe ISO 9000.

Obavljao je poslove stručnog saradnika u Minstarstvu industrije i energije i pomoćnika Ministra namjenske proizvodnje za tehniku Republike BiH

Početkom 1997. godine imenovan je na funkciju pomočnika Ministra odbrane Federacije BiH za namjensku proizvodnju. Prije penzionisanja 2007. godine bio je stručni savjetnik u Ministarstvu odbrane FBiH.

Bio je predsjednik Upravnog odbora Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju.

Napisao je dvije monografske knjige:Pobjeda 1954-2014-vizija, znanje, hrabrost i Lovačko društvo "Kiseljak" Tešanj 1921-2011. Desetu godinu piše Tešanjski dnevnik.

Komentariši