TESANJ.NET stranica grada
Promocija poeme Tačka Amira Brke
Promocija nove knjige našeg Amira Brke po mnogo čemu bila je sjajna. Izuzetna poema Tačka, ispunjena mala sala Centra za kulturu i obrazovanje (bili su prisutni i gosti iz Gradačca i Maglaja, predsjedavajući OV-a Senad Subašić, državni zastupnik Šemsudin Mehmedović, predsjednik Ustavnog suda BiH Mirsad Ćeman), vrhunski književni znalci Ljiljana Šop, Ivan Lovrenović, Enver Kazaz i njihove riječi koje su nas Tešnjake učinile još ponosnijim kada je u pitanju naš pjesnik Amir – za kojeg neki dan u Dnevnom listu Gradimir Gojer napisa da je pravi nasljednik Muse Ćazima Ćatića. Almina Brkić, predsjednica UO Centra za kulturu i obrazovanje otvorila je promociju predstavivši goste, uz nekoliko lijepih riječi o autoru.
Prof. Enver Kazaz, Amir Brka, Ljiljana Šop, Ivan Lovrenović i Almina Brkić
Ljiljana Šop je kazala da je Amir Brka uvijek iznova iznenadi svakom svojom novom knjigom od kako je 2001. godine pročitala knjigu Na pergameni lica, koja je predstavljala izbor iz prve četiri Amirove pjesničke knjige. Poema Tačka je opet bila veliko iznenađenje i pravo književno čudo. Naglasila je da su slike iz Tačke sveprostorne i svevremene, ali i da “predstavljaju lociranje, imenovanje, fokusiranje, fotografskim i filmskim jezikom rečeno: zumiranje planetarne tačke u kojoj se, na različitim planovima – ličnom, porodičnom, nacionalnom, istorijskom – odvija drama koja svakim trenutkom poprima razmere nesagledive tragedije u kojoj razlozi i šanse za elementarni život, a kamo li za sreću, postaju sve neizgledniji.” Zaključujući, Ljiljana Šop je rekla: “Amir Brka je nesumnjivo najbolji pjesnik našeg vremena na prostoru južnoslovenske regije”, dodavši da ona to ne govori sada zato što je u Tešnju nego da tako govori i u Beogradu i u svakoj drugoj prilici i na svakom mjestu, jer je to, naprosto, apsolutna istina.
Amir je kazao da se poema Tačka u svega 15-20 dana “izlila” na papir, ali da mu je jasno da se ona u njemu sedimentirala godinama – sve dok nije pronašla formu u kojoj će se ospoljiti.
U svom izlaganju Enver Kazaz rekao je da su on i Ivan Lovrenović o tome i ranije razgovarali i da imaju isto mišljenje kao i Ljiljana Šop, tj. da je Amir Brka danas bez sumnje najbolji pjesnik na prostoru bivše Jugoslavije.
Hadži – bajram
I ovogodišnji Hadži-bajram obilježile su prepune džamije u vrijeme bajram-namaza, posjećeni mezarluci. Prvi dan je bilo živo u gradu gdje su se sugrađani nalazili poslije bajram- namaza i obilazaka mezarluka, a poslije i obilazaka familije, komšija i prijatelja.
Drugi dan Bajrama, zamjenik glavnog imama, Enver ef. Kurtić i predsjednik UO Medžlisa IZ-a Zehrudin Kruško organizovali su Bajramski prijem u atriju Medžlisa IZ-e. Prijemu su prisustvovale zvanice iz privrede, imami, predstavnici u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, predstavnici političkih partija, predstavnici katoličke i pravoslavne crkve, vakifi i dr.
Prisutnima se obratio Emir ef. Kurtić. Među prisutnima sam zapazio:predsjednika OV-a Senada Subašića, poslanika Šemsudina Mehmedovića, ministra Himzu Smajića, predsjednika Stranke za BiH Tešanj Muhidina Alića, predsjednika BPS Tešanj Seida Brku, župnika vlč. don Iliju Marinovića, sveštenika jereja Mihaila Gavrilovića, privrednike Hajrudina, Husu i Hasana Ahmetlića, Kasima Kotorića, Adema Šišića, Edina Mujčića i dr.
Prijem je organizovan u atriju Medžlisa Iz-a
Tešnjaci su i ovaj put pokazali savoju humanitarnu angažovanost tokom Hadži-bajrama. U Medžlisu su i ove godine prikupili oko 6 tona kurbanskog mesa za prihvatni centar Duje iz Klokotnice, kome su kurbane otpremali i prošlih godina. Ove godine obezbijeđena je hladnjača u koju se meso odmah odlagalo, a zatekao sam kod predaje Džemala Bekrića iz Lepenice i dječaka Alena Halilovića. Organizatori su mi potvrdili ono što se na prvi pogled moglo vidjeti da je ove godine dostavljeno veoma kvalitetno meso i da je bolje upakovano.
Naravno da sam obišao i kuću Ismete Hatibović gdje Udruženje žena Naša porodica organizuje prihvat kurbana, prehrambenih proizvoda i higijenskih potrepština koje će u nedjelju zadnjeg dana Bajrama direktno uručiti siromašnim stanovnicima sela u Podrinju.
Zatekao sam ih u velikom poslu jer sugrađani kurbane donose u velikim komadima (vidio sam cijelo janje i juneću plećku). Zato su prinuđene da tranširaju meso u pojedinačna pakovanja za jednu porodicu i adekvatno upakuju. Sreća je da je među njima i Sana Parvlić koja se sa mužem Sajom bavi mesarskim poslom pa je ona na drvenom trupcu za te namjene sa velikom satarom sjekla kurbansko meso.
Ove godine je pristigla veća količina kurbanskog mesa tako da će biti podijeljeno 5,5 tona. Hladnjaču i dva kombija su ustupili za prijevoz firme Ilma, Madi i Nord Star. Transport i raspodjelu će i ovaj put voditi Ismeta Hatibović, a pridružile su joj se i Advija Halilović, Edina Mujezinović, Saida Elezović i Mirsada Agić.
Vrijedne članice udruženja žena Naša porodica:Sajda Elezović, Ismeta Hatibović, Nafa Muminović, Mirsada Agić, čuči Sana Paravlić
Drugog dana Bajrama Omladinski ansambl
Tešanj je organizovao Bajramski koncert pod nazivom Bajramujmo zajedno. Omladinski ansambl
Tešanj zaista nezna iznevjerit nego šta više, svaki novi koncert je sve bolji. Od kako ih pratim čini mi se da je ovaj bio najbolji. Koncert je ovaj put održan u prepunoj sportskoj dvorani OŠ Huso Hodžić (stolice su postavljene i u parteru). Scenografija, orkestar, hor, solisti, publika podsjetili su me na one velike bajramske koncerte iz Skenderije i Zetre.
Učestvovali su solisti Omladinskog ansambla:Nejra Brka, Nermin Handžić, Selma Plančić, Ermin Bajrić, Adelisa Krdžalić, Esmir Kujundžić, Sadžida Hafizović, Nedžad Hasanbašić, Ines Zulić, Adna Smailbegović, Merisa Muminović, Almedina Muminović i Irma Katić.
Kao gosti nastupili su:Edin Pandur, Vesna Hadžić, Hasiba Agić, Meho Fazlić, Nusreta Kobić, Alma Subašić, Zanin Berbić, Haris Jusufović. (Zanimljivo je da je, prema informaciji Damira Galijaševića, Edin Pandur imao prvi nastup uživo nakon 10 godina jer inače pjeva na play- back).
Soliste je pratio Veliki hor Omladinskog ansambla pod rukovodstvom prof. Dženane Deljkić i Veliki orkestar pod rukovodstvom Damira Galijaševića sa gostima.
Scenografija, izvođači, publika sve na najvišem nivou
Treći Sportzdk Tešanj 2015. Volleyball Open
U dvorani Sportsko – rekreacionog centra održan je ženski odbojkaški turnir pod nazivom 3.
Sportzdk Tešanj 2015.
Volleyball Open. Na turniru, kojeg su uz podršku Općine Tešanj, zajednički organizovali Ženski odbojkaški klub Tešanj i Udruženje Sport Media iz Zenice (Udruženje građana za promociju sporta i rekreacije) učestvovale su ekipe: ŽOK Bimal Jedinstvo iz Brčkog, OK Kula Gradačac iz Gradačca, UOK BL Volley iz Banja Luke i klub domaćin ŽOK Tešanj.
Ispred organizatora na otvaranju su se obratili Izet Mandžukić ŽOK Tešanj i Armin Mujkić Sport Media.
Turnir je otvorio generalni sekretar Odbojkaškog saveza Federacije BiH Alija Fatić.
Tešanj je nekada imao jaku ekipu muške odbojke. Sada nema mušku ekipu, ali ima žensku zahvaljujući i entuzijazmu trenera Izeta Mandžukića. Naša ekipa je mlada i nejaka da se nosi sa vrhunskim BiH ekipama kao što su ekipe iz Banja Luke, Brčkog i Gradačca koje imaju profesionalne igračice. Među igračicama OK Kula Gradačac bila je i Amra Mandžukić koja je ponikla u ŽOK Tešanj.
Amra Mandžukić je rođena 1998. godine. Zahvaljujući ocu Izetu počela je igrati odbojku sa 6 godina u Partizanu. Sa 12. godina postaje seniorski član ŽOK Tešanj. Sa 13 godina igra za ŽOK Tešanj i mlađe uzraste ekipe iz Maglaja. Sa 14 godina potpisuje prvi profesionalni ugovor i počinje da igra za OK Kula
Gradačac.
Ekipe na otvaranju
Amra Mandžukić
Turski vodovod u Titovoj ulici
Prolazeći prema Donjoj čaršiji uvijek mi pogled skrene prema dubokom kanalu koji se kopa u Titovoj ulici za otpadne vode, očekujući da pojavi nešto zanimljivo, obzirom da se kopa u srcu starog grada. Tako je bilo i u ponedeljak. Naišao sam na Prutinu Nijaza vlasnika suvenirnice Kudret voda i Seju Brku. Držali su drvenu cijev sa metalnim prstenom nabijenim na čelo cijevi koji je očito služio za spajanje, a cijev je od turskog vodovoda. Fotografisao sam ih, a onda sretoh i Selvedina Ogrića iz Turističke zajednice, koji je takođe unio dio cijevi u svoju kancelariju. Kada sam se vraćao radnici Euro-asfalta, koji izvode radove, otkopali su kompletnu drvenu cijev. Ovaj arti-fakt govori o ranoj urbanizaciji našeg grada.
Cijev je dugačka 1200, vanjskog prečnika prečnika 150 mm, a unutrašnjeg 50 mm. Po mojoj procjeni izrađena je od crnogoričnog drveta (crni bor?)
Pitao sam i našeg Tonku Rajkovaču arheologa na Kembridžu o ovom nalazu, a on mi je odgovorio:
-Te cijevi pripadaju turskom periodu, ali svakako postoje indicije da bi trebao da postoji i rimski vodovod po onoj kamenoj kaptaži na Tepetu. Kad sam radio potkapinu sa Zvečajske strane preko puta tatine kuće sporadično sam nailazio na rimsku keramiku.
U vrijeme kad sam radio u SIZ-u za kulturu na iste cijevi smo naišli ispred Prnjavorca pekare (Čarsija) ispod kaldrme. Negde bi trebao da postoji izvjestaj o tome. Taj nalaz je dokaz urbanizacije podgrdja.
Kada se u svijetu vrše ovakva kopanja onda arheolozi obavezno prate iskop ne bi li našli nešto za njih zanimljivo. Mi imamo Muzej i trebalo bi organizovati praćenje svih kopanja u starom dijelu grada. Ja očekujem i drugu vrstu drvenih cijevi nasuprot zgrade Gradske kafane, jer je nekada na njenom mjestu bio vojnički hamam i tu su pronađene drvene cijevi kao i na izvoru gdje je po legendi izvirala Kudret voda. Sa onim artifaktima iz SIZ-a (u kafanskom razgovoru sam saznao da je ulaskom u prostorije Merhameta u ratu mnogo toga bačeno) i ovim nalazima zastavom porodice Šehagić trebalo bi već biti doboljno materijala za stalnu zavičajnu postavku.
Cijevi su spajane čeličnim prstenovima
Svi ovi primjerci su arti-fakti koji bi trebali da nađu svoje mjesto u zavičajnoj postavci JU Muzej i da budu predstavljeni posjetiocima. Ovi nalazi pokazuju da je naše mjesto imalo vodovod u turskom vremenu. Možda bi ispitivanjima starosti moglo utvrditi i od kada.
Stare fotografije
Prvi razred osnovne škole u Tešnju 1960. Godine
Prvi red s lijeva:Enesa Ireiz, Nasiha Hadžimujić i Paša Hadžismajlović
Drugi red:Ibrahim Halilović, Hamid Dusinović Tega, Suada Terzić, Nafija Mahmutefendić, Ševala Heralić.
Treći red:Adila Artuković, Fatima Ramović, Maida Smailbegović, Nasiha Šljavić, Sadika Ramović, Safida Bukvić, Emira Deljkić
Četvrti red:Mujo Hadžiedhemović, Mujo Mahmutefendić, Selveta Agić, NN, Sajda Dolamić
Peti red:Senad Braković, Atif Terzić, Jasminka Mešinović, Fajza Karahasanović, Sajda Braćkan.
Šesti red:Muhidin Mešinović, Hamo Bukvić, Mujo Ireiz, Mesud Terzić, Rešad Bećarević
Sedmi red:Ahmet Sinanović, Harko Heralić, Salko Artuković, Mehmedalija (Hamzalija?) Isić
(Fotografija iz albuma Atifa Terzića). Nastavnik Radomir i sekretar škole Ferida Mehinagić
Sa table na Gornjoj čaršiji
*Alma Đozić je umrla u Holandiji, a sahranjena u Sarajevu. Po majci je Hotić (majka je sestra Džemke Hotić supruge r. Adema Dizdarević). Živjela je u Bratuncu, stomatologiju završila u Sarajevu gdje je provela rat. Odlazi u Zagreb, zatim u Holandiju gdje nostrificira diplomu i otvara vlastitu firmu. Prije pet godina je teško je obolila. Centar za kulturu i obrazovanje objavio je njenu knjigu pjesama Bijeli tunel koju je napisala nakon što je obolila, o čemu sam pisao u Dnevniku.
*Ernad Vejsić Dado poginuo u saobraćajnoj nesreći
