TESANJ.NET stranica grada
Dan državnosti
Da nije bilo javne tribine na temu Državnost BiH i Deytonski sporazum u organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje ovaj praznik posvećen državi BiH ne bi bio posebno zapažen po sadržajima i vanjskom izgledu grada. 
Mr. Suad Huskić, Amir Brka i dr. Husnija Kamberović
A tribina je po mnogo čemu bila drugačija od očekivanja. Naime, u ovakvim prilikama najčešće se izražava stanje u državi uz okrivljivanje Dejtonskog sporazume za sve što nam se događa, “oni” opstruiraju BiH, a “mi” je branimo, uz ponavljanje hiljadugodišnje tradicije države BiH. Tačno je da je Dejtonski sporazum velika kočnica za napredak BiH, ali se postavlja pitanje da li je i jedini?
Gost tribine je bio historičar Dr. Husnija Kamberović (bio je najavaljen i Martin Raguž ali je otkazao dolazak).
Prije Dr. Kamberovića prisutnim se obratio načelnik mr. Suad Huskić koji je čestitku za Dan državnosti uputio na način koji se rijetko sreće u BiH.
On je kazao da je Dan državnosti važan datum za Bosnu i Hercegovinu i sve njene građane. I da bi volio, pored svih činjenica koje se uz to vežu, da državnost doživljavamo na jedan napredniji i bolji način. Naglasio je da moramo osjećati više državnosti svaki dan u godini, a ne samo 25. novembra. Zatim, da se naš osjećaj prema državi i njenoj državnosti ogleda u našem odnosu prema zastavi, našem odnosu prema himni, prema predstavnicima države (od policije, vojske itd.), u našem svakodnevnom ponašanju, ogleda se i u čistom nezagađenom potoku, u čuvanju zajedničkih dobara, na radnom mjestu, u poštovanju svega onog što su ranije generacije izgradile i uredile, pa i u poštovanju njih samih.
Kao da su se načelnik i gost na tribini Dr. Kamberović dogovorili jer imali su isti pristup obilježavanju praznika i našeg svakodnevnog odnosa prema državi.
Dr. Kamberović je isticao da se mnoge naše slabosti kriju iza Dejtona i predstavljaju pokriće za nerad ili loše pojedinačne i kolektivne rezultate.
Dr. Kamberović je prvo govorio o ZAVNOBIH-u kontinuitetu i diskonitetu državnosti BiH. Govorio je o vremenu poslije Drugog svjetskog rata kada su komunisti pokušavali iznaći rješenja za ustrojstvo države na principima SSSR-a, pa do decentralizacije nastale početkom 60-tih godina i Ustava iz 1974. godine, a zatim o postdejtonskoj Bosni i Hercegovini.
Iako rješenja Dejtona nemaju historijsko utemeljenje, odredbe ovog sporazume ne vode nužno razgradnji države. Ne može se živjeti od protokolarnog patriotizma već treba svako prema svom nivou odgovornosti truditi se najbolje što može, a mnogi ne rade dobro svoj posao.
Vraćajući se sa tribine, pod utiskom onog što sam čuo u obraćanju načelnika mr. Huskića i gosta tribine Dr. Kamberovića posmatrao sam glavnu ulicu i zapazio samo dva obilježja sa početka Titove koja ukazuju na praznik. To je državna zastava na displeju kafića Eden i zastava na Sberbanci. Idući dalje ulicom primjetio sam zastave u izlozima (ponegdje veoma diskretno postavljene pa bi bilo bolje i da ih nema) trgovačke radnje, zlatare i banke.
Obilježja za državni praznik u glavnoj ulici
Lakše do dokumenata
Kada prođu šezdesetpete onda svake tri godine po novu vozačku. Nakon dobivanja ljekarskog uvjerenja, pošao sam u odjeljenje MUP-a gdje se izdaju lična dokumenta i dokumenta za vozila. Uvijek sam imao problem sa uplatnicom. Da li ću pogriješiti kod popunjavanja pa ako pogriješiš hajde u poštu ili da li ima momka sa kioska koji je radio te poslove, ali je znao biti odsutan.
Kada sam došao u prostorije odmah sam zapazio da je otvoren novi šalter Pošte na kome se mogu izvršiti uplate. Vrlo brzo sam završio poslove uplate, prijema dokumenata i fotografisanje. Ne znam da li mi se posrećilo jer nije bilo gužve, ali je u svakom slučaju organizacija usluge odlična i sve sam završio u veoma kratkom roku. Tome je svakako doprinio i poštanski šalter. Kada sam pričao poznanicima o novom iskustvu rekoše mi da je tu već skoro dvije godine. Ja nisam imao priliku prije da ga ranije koristim, ali me obradovao.
Umjetnik Hasan Mehinović – 70 godina života
Moja generacija ove godine navršava 70 godina života. Nekoliko njih se iskazalo u umjetnosti slikarstvu i muzici kao što su Hasan Mehinović, Osman Morankić, Mirko Bratić i Omer Pobrić. Osim Omera koji je rano preminuo, ostali još uvijek stvaraju. Najpoznatiji u slikarstvu i još uvijek aktivan je Hasan Mehinović.
Ljudska potreba za iskazivanje svog unutrašnjeg stanja-duše preko slika, skluptura, pjesama priča, romana nastala je vjerovatno još u ono vrijeme kada je ljudsko biće krenulo na utiranje ljudske civilizacije. Možda su to oni pećinski ljudi, među kojima se pojavio netko ko je imao dara da neki prizor iz lova ucrta u kamen. Poslije toga, mnogi umjetnici su u raznim oblastima stvarali i ostavljali nam djela kojima se i danas divimo. Danas među nama djeluju i stvaraju umjetnici. Hasan Mehinović, jedan od njih navršava 70 godina života. Pored slikanja Hasan piše i pjesme.
Hasan je rođen u Tešnju 3.1.1945. godine, a radni vijek proveo je u prosvjeti kao nastavnik. Počeo je slikati kada je imao 5 godina. Tada mu je amidža Mahmut donio olovku i iscrtane crtanke da bi sa leđne strane crtao. Priča mi kako je u jednoj sobi njegove kuće bila zemljana peć, krevet na kome su spavali roditelji, a posebno sjećanje nosi na jednu serdžadu na zidu, laneno platno na kome su izvezene ruže. Bila je pričvršćena ekserčićima sa podložnim kartonom ispod glave. Skidao je serdžadu, crtao po zidu, a onda je ponovo vraćao.
Poslije je slikarstvo upoznavao uz pomoć nastavnika Mehe Bajraktarevića i profesora Mevludina Ekmedžića iz Učiteljske škole u Tuzli, da bi već decenijama bio vrhunski likovni stvaralac koji se svojim djelom kontinuirano predstavlja tešanjskoj publici, a samostalne su mu izložbe priređivane i u drugim sredinama (Sarajevo, Doboj, Loznica, Tuzla, Lukavac, Gračanica, Teslić, Usora…), gdje su njegov začudni talenat i suvereno zanatsko umijeće redovito nailazili na izuzetan odjek i kod likovnih stručnjaka i kod publike. Osim toga, Hasan je učestvovao i u mnogobrojnim kolektivnim izložbama tešanjskih umjetnika koje su održavane i u Tešnju i u drugim gradovima, čime je takođe značajno doprinosio razvoju likovnog stvaralaštva naše sredine i ukupnoj tešanjskoj afirmaciji. Osnovna tematska preokupacija njegove umjetničke inspiracije konstantno je zavičajna motivika – kako ona pejzažna i urbana tako i poetsko-mitološka, usljed čega je Hasan kroz svoj dugi i posvećeni kreativni hod izgradio likovni svijet po kojemu je tešanjska sredina i na taj način naširoko umjetnički prepoznatljiva. Kao umjetnik, Hasan Mehinović se ostvaruje u različitim likovnim tehnikama: ulje, pastel, crtež… O njegovom likovnom djelu najviše ocjene u svojim tekstovima izricali su Vojislav Vujanović, Atif Kujudžić, Ibrahim Kajan, Amir Brka, Miralem Brkić i drugi.
Fotografisao sam nedovršenu sliku prilikom posjete Hasanu u njegovom ateljeu
Svakao je od velikoga značaja, a i o kvalitetu Hasanove umjetnosti govori i to što su upravo njegovim izložbama često otvarane neke od općinskih manifestacija (uz ostale i ovogodišnje Ljeto u Tešnju), jer to takođe govori o značaju i vrijednosti likovne umjetnosti Hasana Mehinovića. Kao što nije nevažno ni to što se Mehinović vrlo uspješno ogledao i u pjesničkoj umjetnosti, o čemu svjedoči njegova izvanredna poema Kudret-voda (objavljena je u katalogu iz 1998. godine i Godišnjaku BZK “Preporod”), a svojim je višegodišnjim djelovanjem kao likovni umjetnik doprinosio i scenografskom dizajnu predstava tešanjskog pozorišta.
Knjiga Stalaktit Adina Ljuce 145. u izdanju CKO Tešanj
Na zadnjoj starni knjige se nalaze podaci o autoru i zvod iz recenzije.
Stare fotografije
Posjeta Reisa Mustafe ef. Cerića Tešnju 27.5.1994. godine
S lijeva:Ahmet ef. Mehtić, Šemsudin Mehmedović, reis Mustafa ef. Cerić, Edhem ef. Čamdžić, Hilmo ef. Perčo, Senad Ćeman, Ahmet ef. Mešić i Fuad ef. Omerbašić
(Fotografija iz albuma Ahmet ef. Mešića)
Sa table na Gornjoj čaršiji
