TESANJ.NET stranica grada
Održana tribina Karakter ustanka u BiH 1941
Povodom 27. jula Dana ustanka u BiH 1941. godine Cko je organizirao tribinu posvećenu ovom događaju pod nazivom Karakter ustanka u BiH 1941-savremena rasprava o fašizmu i antifašizmu. Gost na tribini je bio ugledni historičar novije historije BiH dr. Husnija Kamberović.
Domaćin Amir Brka i dr. Husnija Kamberović
Pravljenjem kalendara sjećanja i obilježavanjem određenih dana iz prošlosti šalje se i određena poruka odnosa prema tim događanjima. Kod nas je u kalendaru sjećanja (ne na cijelom prostoru BiH) 25. novembar kao Dan državnosti, dok se ostali događaji iz Drugog svjetskog rata ne obilježavaju. Zašto oni nisu u našim kalendarima sjećanja? Na ta i druga pitanja odgovore je pokušao dati historičar dr Kamberović. Govorio je o stvaranju fašističke tvorevine NDH, zločinima, reakcijama na zločine i utvrđivanju 27. jula kao Dana ustanka naroda BiH koji je imao i ideološki karakter jer su ga vodili i utvrdili kao dan obilježavanja komunisti.
U tom kontekstu treba imati u vidu i odnose SSSR-a i Hitlera i instrukcije Kominterne.
Upravo iz tih ideoloških razloga kod nas u BiH, a posebno u susjestvu postoji otklon prema partizanskom pokretu. Šta više u toku su revizije procesa nekim nosiocima fašizma i pokušaj da se predstave kao antifašisti i žrtve komunizma. Distanciranjem od komunizma pravi se distanciranje i od antifašizma. I ako je bio vođen KPJ-u partizanski pokret je bio antifašistički i puno širi od komunističkog (kako je to kazao dr. Kamberović) . Zato priznanje Cko i direktoru Amiru Brki na organizaciji tribine sa uglednim historičarem. Tribina je organizovana u okviru Ljeta u Tešnju.
Održana pozorišna predstava Srebrena krv
U organizaciji Cko održana je pozorišna predstava Srebrena krv. Tema drame je Srebrenica i sudbina dva brata tokom provođenja genocida, a izvedena je sa puno emocija odaslanih od glumaca, ali i sa emocijama publike. Dramu je režirao Nedim Malkočević koji je glumac Tuzlanskog narodnog pozorišta i glumi u predstavi zajedno sa novinarom Samirom Karićem. Producent predstave je Bosanski kulturni centar iz Tuzle u kome je u maju ove godine održana premijera. Predstava će biti prikazana u niz gradove BiH, ali i u inostranstvu.
Detalj sa predstave:lijevo Samir Karić, desno Nedim Malkočević
Šta reći o posjeti? Iako je predstava zaista kvalitetna, održana pod pokroviteljstvom Općine u okviru Ljeta u Tešnju i prikazana besplatno za posjetioce odziv je bio veoma slab. Možda je najbolji pokazatelj za posjetu, da je pojačana (sa dva člana) porodica Šefketa Turalića, učestvovala sa preko 22% ( u ostale posjetioce je uračunat i Salko Ahmić radnik Cko)
Dijaspora nekad i sad
Ljetnih dana svakodnevno se mogu sresti naši Tešnjaci koji su odlučili, ili su ih životne okolnosti natjerala da svoju egzistenciju obezbjeđuju u nekoj od razvijenih zemalja svijeta. Taj proces je imao svoje intezivnije periode. Krajem šezdesetih godina režim odlaska u Njemačku je bio liberalniji, Njemačka imala potrebe za radnom snagom, a kod nas pojavljivao višak stručnih radnika metalskih zanimanja pa je odlazak bio intezivniji. Drugi put je to bilo tokom rata kada je ogroman broj izbjeglica i prognanika napustio BiH i ostao u zemljama u koje su izbjegli. Treći period je današnji kada mnogi, posebno mladi ljudi, iz ekonomskih (pored ekonomske današnje stanje u BiH ne pruža ni političku sigurnost, pa se može reći i političkih) razloga napuštaju zemlju. U prošloj godini 80 000 građana BiH, mahom mladih ljudi, je našpustilo našu državu i potražilo bolji život u razvijenim zemljama zapada. Navala na upis u Medicinsku školu, jer djeca kada završe, imaju lijepu šansu da nađu posao u Njemačkoj.Pored njih i radnici zaposleni u medicinskim ustanovama uče jezik i traže puteve odlaska za boljim životom. Svi uče njemački jezik i oni vosoko obrazovani i oni koji to nisu.
Ovih dana sam imao priliku da porazgovaram sa predstavnikom generacije šezdesetih i jednim koji pakuje kofere za odlazak. O provedenom životu u dijaspori razgovarao sam sa Seadom Kotorićem Sejom (Toto, Gering nadimci iz djetinjstva), a sa Edinom Hodžićem sinom Mesuda i Hafize iz Tešnja o razlozima njegovih priprema za odlazak.
Edin Hodžić na radnom mjestu kod oca Mesuda
Edin Hodžić rođen je 1988. godine. Nakon završene Gimnazije u Tešnju upisuje Filozofski fakultet u Tuzli, Odsjek za engleski jezik i književnost. Iskoristio je Sorošovu stipendiju i jednu godinu studirao engleski jezik i englesku književnost u SAD (koja mu nije priznata na domaćem fakultetu). Studije je priveo do jednog ispita, a onda tri godine ne može da ga položi. Izgubio je i motiv da ga polaže bez obzira na rigoroznost profesora jer i kada položi, kao i njegove kolege, neće biti posla. U međuvremenu se i oženio. Supruga je farmaceut i zaposlena je u Tešnju. Edin danas radi kod oca, penzionera, u njegovoj radionici (dopunska djelatnost-izrada sitotisne štampe na tekstilu). Edin govori pismeno engleski, njemački i norveški. I ako nije ugrožen egzistencijalno odlučio je da sa suprugom ispita svoje mogućnosti u sredini koja mu može više pružiti-u Njemačkoj. Bio je u Americi godinu dana, bio je kao dijete u Norveškoj tokom rata i upoznao je taj svijet i mogućnosti koje pruža. Koferi su spakovani, dogovori oko posla napravljeni i samo se čekaju papiri.
Sead Kotorić
Sead Kotorić Sejo je sin Muharema sigurno jednog od najvećih tešanjskih stručnjaka za trgovinu poslije Drugog svjetskog rata. Kuća mu je u centru grada (do Tefarma) i svoju mladost je proveo igrajući se po mahalama: borbe, čize, bliže, lopte, a kasnije ozbiljnije i rukomet. Tada je dobio i nadimke Toto i Gering, što je pokazivalo na njegovu snagu u tom dječačkom društvu. Nakon završetka ŠUP škole, zanimanje metalostrugar, zajedno sa Ismetom Mandžukićem odlazi u Njemačku preko Biroa u Doboju u firmu Pitler. Radi godinu dana i kada je došao na odmor u Tešanj, Haso Ajanović ga angažuje da ide u firmu ZF tvornicu mjenjača sa svršenim učenicima ŠUP-a koje šalje Pobjeda na specijalizaciju, obzirom da je već imao iskustvo i poznavanje jezika. Nakon godinu dana ženi se i ostaje u Njemačkoj. Dobiva sina koji je umro u sedmoj godini kao dijete, a žena sa kćerkom odlazi u Hrvatsku i ne želi se vratiti u Njemačku. Nakon jednog pada u vrtiću i kćerka umire. Poslije svih nesreća koje ga prate, a od malih nogu je bio avanturistički duh, odlazi sa prijateljima u druga mjesta Njemačke i radi u struci da bi završio u Hamburgu. Nakon nekog vremena, zaposlio na teretnom brodu kao mašinista. Prošao je cijeli svijet izuzev Australije i Novog Zelanda. Tražio je način da formira novi porodični život, ali vjerovatno istramautiziran ranijim porodičnim tragedijama, sva te veze su se završavale samo na vezama. Penzioniše se navršenih 60 godina života i vraća se u Tešanj. U svoje mjesto dolazi kao stranac. Treba se sada ponovo prilagoditi novoj- staroj sredini. Živio je sa majkom. Ubrzo je upoznao i Timu Ramović, oženio se, ali je sreća ponovo kratko trajala jer je Tima teško obolila i umrla.
Nije imao društva, ali su ga na sreću, kako on to kaže, pozvali u društvo Alija Galijašević, Salih Sarić i Ferid Smailbegović, a poslije je stvoreno novo društvo preko Brade (Smaila Fetibegovića koji je takođe radio u Njemačkoj). Tako danas sa Berzom, Bradom, Hilmom svaki dan organizuju zajedničko druženje i doručke. Redovno ide u Njemačku zbog statusa i lijekova, ali sada ipak sa zadovoljstvom provodi svoje penzionerske dane u Tešnju poslije zaista nimalo lagodnog dijasporskog života koje je život izrežirao.
Foto zabilješke
Polaganjem kocke završeni radovi na Ilirskom trgu
Ne sjećam se većeg roda jabuka. Grane se lome pa se moraju podupirati ili plodovi razređivati. U dolinama uz potoke nije takva situacija jer je mraz uništio behar. Ovo ljeto ima dosta dana sa pojavom nevremena sa gradom. Do sada je Tešanj zaobilažen. Ako tako i ostane ovogodišnji rod jabuka mogao bi biti rekordan.
Nakon razređenja grane su i dalje ostale savijene
Stare fotografije
Zgrada kina izgrađena je odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata (izgradnja započela 1946. godine) na mjestu današnjeg Doma kulture. Imala je bioskopsku salu gdje su se održavale kino i pozorišne predstave, značajni opštinski skupovi, koncerti. Imala je balkon i lože. Na fotografijama je njen vanjski i unutrašnji izgled.
Među gledaocima mogu se prepoznati od prvog reda pa dalje: Omer Kerić, Đemka Dizdarević, Mensura Handžić, Sajda Hundur, Delveta Smailbegović, Omer i Mila Dolamić, Nisveta Hadžiahmetović Tetka, Obrad Kuburić, Azemina Ajanović Galijašević, Bihka Morankić Perić, Fuad Smailbegović Futko, Ibro Kahrimanović, Smail Mulabdić, Smail Medarić, Beska Galijašević, Tima Ajanović
Sa table na Gornjoj čaršiji
