TESANJ.NET stranica grada
Čitam redovno Avaz, Stav i Dane. Čitanje ovih listova me iznova dovodi na pitanje u kakvom podijeljenom društvu živimo. Ti listovi mi izgledaju kao personalni bilteni pojedinaca na čelu najvažnijih političkih partija kod Bošnjaka koji služe za moralno i političko uništenje onog suprotnog ( s tim što se pojavljuju u Stavu u velikom broju obavezne turske teme sa stavovima zvanične politike). Vjerovatno se nastoji popraviti vlastite pozicija pred izbore 2018. godine umanjivanjem i kriminalizacijom konkurencije. Institucije, partije, parlamenti i svi oni koji tamo sjede nisu bitni, ali se i ne oglašavaju. Sve se prenijelo na personalne donose. To se događa unutar Bošnjaka (na žalost i mediji su etnički podijeljeni, a Bošnjaci duplo pa smo sada podijeljeni na četvero). Sve četiri grupe imaju svoje navijače među građanima.
Rijetko pratim komentare na portalima, ali sam ostao šokiran nekim od njih kada sam pratio uživo naše mlade košarkaše na proteklom takmičenju. Kako se rezultat kretao i kako bi neki Hrvat, Srbin ili Bošnjak dobro ili loše odigrao slijedili su užasni komentari. Sve se svodi na četnike, ustaše, Turke, spominje se nož žica Srebrenica i toliko vulgarnosti da sam zaista bio šokiran. A tamo su mladići samo igrali košarku i ne po čemu se nisu razlikovali i svi su nosili dres BiH. Nevjerovatno je koliko je ovo društvo podijeljeno (mislim da su komentare slali uglavnom mladi ljudi) i koliko primizivizma vlada u njemu da je to za veliku brigu zbog naše budućnosti.
Rijetko mi dođe do ruke časopis Aura, a kada mi je ove sedmice došaopotvrdi moje saznanje o investitoru stambeno poslovnog objekta preko puta autobuske stanice. Na jednoj strani je tekst o skidanju uroka sajednog efendije, ana drugoj reklama na kojoj između ostalog piše da se bavi duhovnom medicinom, skidajući sihire, uroke, proklestvo i nagaze (crnu magiju) i da je najjači duhovni iscjeditelj i vidovnjak od Balkana do Persije (kada mi Tešnjaci nesto radimo moramo biti najbolji!).
Vrijeme veoma toplo bez kiše, opet blizu 40ºC, ali sa svježijim noćima i jutrima. Velika suša se nastavlja.
Tošk nakon tri poraza od timova iz Bugojna, Kaknja i Veleža zabilježio prvu i to ubjedljivu pobjedu nad Čapljinom sa 4:1.
Promovisana knjiga Mislilac i državnik Alija Izetbegović
U organizaciji Cko u saradnji sa Muzejom Alija Izetbegović iz Sarajeva održana je promocija knjige Mislilac i državnik Alija Izetbegović autora Fikreta Muslimovića i prof. Selme Cikotića. Promotori su bili:Mustafa Spahić profesor na Gazi Husrevbegovoj medresi, Adnan Žiško direktor Muzeja Alija Izetbegović, Fikret Muslimović penzionisani general i Fuad Šišić. Moderator je bio Amir Brka. Promocija je dio sadržaja manifestacije Ljeto u Tešnju 2017 .Promociji prisutvovao kantonalni ministar Himzo Smajić i pomoćnica Načelnika Azra Muslija.
Izdavač knijige je Muzej Alija Izetbegović iz Sarajeva koji je osnovan 2007. godine.Predgovor je napisao prof. dr. Ferid Muhić, a recenzent je Hilmo Neimarlija.
Knjiga se sastoji od govora i tekstova Alije Iztbegovića i komentara autora.
Promotori su naglasili da su upravo ti tekstovi najbolji odgovor onima koji Aliji Izetbegoviću pripisuju uticaj na raspad Jugoslavije i agresivne i netolerantne panislamske ideje. Naglasili su da je to poslije Tita jedini državnik sa ovih prostora koga su cijenili i na Zapadu i na Istoku, da je njegova težnja u biti bila slobodan čovjek i da je uvijek tvrdio, da kada je BiH u pitanju, ona se ne može izgraditi bez druga druga dva naroda koja u njoj žive.
Spahić je naglasio da Alija Izetbegvić nije bio političar nego državnik jer političar je onaj koji samo misli na sljedeće izbore, a državnik je onaj koji misli na sljedeće generacije, a da bi čovjek bio državnik kao što je to bio Alija Izetbegović, on mora imati u sebi sistem vrijednosti kao i znanje, ideje, um, duh, viziju, talenat, mora imati mudrost i mora uvažavati i priznavati univerzalne ljude.
S lijeva: Amir Brka, Fuad Šišić, Mustafa Spahić, Fikret Muslimović i Adnan Žiško
Obilježeno 25 godina TRN-a
Prvi broj Tešanjskih ratnih novina(TRN) izašao je 10.8.1992. godine. Osnivač je IO Skupštine opštine Tešanj čiji je presjednik bio Mirsad Ćeman. Prije donošenja odluke o štampanju lista formiran je u maju i Općinski Press centar . Bile su to odluke koje su donesene zajedno sa svim drugim odlukama koje je prozrokovalo ratno stanje.
Donošenje odluke o štampanju lista prouzrokovalo je tadašnje medijsko stanje gdje je znatan broj elektronskih medija vodio agresivnu huškačku antibosansku politiku. Cilj je bio da štampanjem lista vojnici i svi građani dobiju istinite informacije o događanjima u zemlji i na nivou općine. List je izlazio dvosedmično u 3000 primjeraka. Štampan je na 20 strana veoma sitnim slovima na formatu A4, a sadržavao je oko 40 priloga po broju. Pripreman je 12 dana u Tešnju, a potom je u Zenici vršena priprema i štampanje. Besplatno je dijeljen po jedinicama, po rovovima, građanima. Bio je veoma tražena novina.
JU Opća biblioteka je 25 godina od izlaska TRN–a obilježila izradom reprinta svih brojeva koji je predstavljen obilježavanjem godišnjice u sali Opće biblioteke. Svoja sjećanja na štampanje lista iznijeli su: glavni urednik Abdurahman Čolić i članovi redakcije:Ivo Katić zamjenik glavnog urednika, Ramiz Brkić, Boro Jelić, Bajruzin Hajro Planjac i Ahmet Hundur koji je radio ilustracije za list (to su bili i članovi prve redakcije u kojoj su još bili Hasan Brkić i Mato Mandić koji je kasnije zamijenjen Borom Jelićem).
Oni su iznosili svoja sjećanja na vrijeme u kome je list izlazio i kako je pravljen i distibuiran i šta je značio u to vrijeme. Posebno je naglašena multietičnost redakcije i tekstovi kojih se danas niko iz redakcije, ali i cijelog Tešnja ne može postidjeti.
Glavni urednik Abdurahman Čolić je posebno naglasio da se vlast nije uplitala u uređivačku politiku i ako je bilo i kritičkih tekstova prema njoj. Ahmet Hundur je govorio o izradi ilustracija za list u čemu mu su se pridružili Miralem Brkić i Izudin Kruško Zudo.
S lijeva: Ahmet Hundur, Boro Jelić, Ivan Katić, mr. Almina Alagić, Abdurahman Čolić, Ramiz Brkić i Bajruzin Hajro Planjac
Ramiz Brkić je, između ostalog, govorio o borcu-dječaku iz svog teksta koji je imao 13 godina i koji je ranjenicimau Ratnoj bolnici donosio vodu iz Studenca i do 15 puta dnevno.
Boro Jelić je kazao da sa interesovanjem prati knjige iz proteklog rata od različitih autora, gdje bi se o istinosti događanja moglo mnogo toga osporiti, ali je kazao da je to ovako bilo (pokazujući reprint).
Ivan Katić je kazao da je redakciju sačinjavao skup domoljuba BiH, koji i nisu imali novinarski pedigre, ali su htjeli i smjeli pisati.
Na skupu su spomenuti i saradnici kojih više nema i kojima je odata pošta, a među njima su posebno istaknuti Fahrudina Hrvić, Hasana Brkić.
Kako u predgovoru reprinta kaže Mirsad Ćeman: TRN je prvorazredni historiografski zapis, izvor i građa.
TRN je i odraz moralnog stanja sudionika ratnih dešavanja u jednom teškom vremenu koje je bilo dobro za one koji obraza nemaju (Ja dobra vakta ko obraza nema-stara izreka).
Obilježavanju godišnjice TRN- prisustvovali su i načelnik mr. Suad Huskić, ratni komadanti Esad Jašarević, Sakib Kurtić i Ismet Avdić i glavni imam mr. Fuad ef. Omerbašić. Obilježavanje godišnjice TRN-a je dio sadaržaja Ljeta u Tešnju 2017.
Održan koncert u okviru manifestacije Večeri starog grada-Tešanj 2017
Već 9 godina održava se koncert pod nazivom Večeri starog grada-Tešanj 2017. Prve tri manifestacije (209-2012. godine) organizovala je MZ Tešanj, a od 2012. godine organizator je Udruženje muzičaraAlkatmeri.
Koncert je održan u disko klubu u zgradi Cko, a učestvovali su:solisti Omladinskog ansambla i Alkatmera, narodni orkestar Alkatmeri pod rukovodstvom Neke Merzića. Tu je bio i Damir Galijašević sa novom harmonikom (koji je neki dan izbjegao tešku nesreću kada se na binu, gdje je nastupao, srušila skela sa susjedne zgrade usljed nevremana i prepolovila mu harminiku, ali njega nije povredila). Tehnikom je rukovao Kenan Pašalić, a član osrkestar i organizator, predjednik Udruženja je Ismet Pašalić. Program je vodila Naida Hundur. U programu su učestvovali i gosti solisti:Amina Bajramović iz Zenice, Ena Blitović iz Maglaja, Zanin Berbić i Senad Berbić bubnjevi.
Program je otvorio Emir Bjraktarević pjedmom Ne dirajte mi ravnicu
S lijeva: Neko Merdić, Ismet Pašalić, Senad Berbić i Damir Galijašević
Održan 10. Međunarodni rukometni turnir Fuad Prnjavorac Fudo
U organizacijiji RK Bosna-TS i uz veliko zalaganje nezaobilaznog Refika Ćuste (zanimljivo jedan broj aktivnosti koje nastoje postati tradicionalne u Tešnju potpuno su zavisne od pojedinaca (Likovna kolonija-Zoraid Mehičić, Večeri starog grada-Ismet Pašalić, rukometni turnir Refik Ćusto), održan je 10. Međunarodni rukometni turnir Fuad Prnjavorac Fudo.
Na ovogodišnjem turniru učestovale su tri ekipe, Ub (Srbija), Čelinac i Bosna TS. Turnir se igrao po sistemu svako sa svakim, a postignuti su slijedeći rezultati: Ub – Čelinac 38:35, Bosna TS – Čelinac 38:42 i Bosna TS – Ub 34:27.
Najbolji golman je Bojan Josić iz Bosna-TS, a najbolji igrač Nikola Marković iz Uba. Najbolji strijelac Veljko Buhač iz Čelinca sa postignutih 31 gol iz dva meča.
Za Bosna-TS su nastupili: Bojan Josić, Božidar Bajović, Armin Sinanović, Dženan Okić, Tarik Kantić, Elmin Plančić, Haris Isaković, Amir Došić, Zlatko Isaković, Dario Tucaković, Enver Omahić, Tarik Zilkić, Refik Bašić, Dragan Martinović, Ammar Bukvić, Mahmut Isaković, Franjo Duđak, Nebojša Jaćimović, Kenan Sedić, Josip Bodulica, Imad Klis na čelu sa trenerom Srebrenkom Markovićem i asistentom Hamzom Deljkićem.
Ekipe učesnice turnira
U Sarajevu promovisana knjiga Hadži Osman Harisa Sejdića
U prostorijama Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu je održana promocija romana Hadži Osman Harisa Sejdića.
O knjizi su govorili recenzenti, novinar i urednik dr. Selman Selhanović, književnik Fuad Kovač, prof. književnosti Nermina Alihodžić-Usejnovski, kao i autor. Ulomke iz romana je donio glumac Alija Aljović. Moderator promocije je bio književnik Kemal Ljevaković.Obzirom da je promocija održana u Sarajevu na kojoj nisam bio prisutan prenosim tekstove promotora koje su objavili portali ins.ba i faktor.ba .
Naglašeno je da je knjiga „rođena u Sarajevu“, ali da je tematski potpuno posvećena Tešnju, odakle dolazi autor. Književnik Ljevaković je podvukao da knjiga ostavlja dubok utisak na čitatelja, te da donosi „mirise i romantiku tešanjske čaršije“.
Dr. Selhanović je dodao da se Sjedićeva knjiga može svrstati među historijske romane, kakvi su rijetki u bošnjačkoj književnosti, pa se može uspoređivati sa „Zelenim busenjem“ Edhema Mulabdića.
„Roman je hronika jednog vremena“, kazao je Selhanović, naglašavajući kako roman nosi i važne poruke ispričane kroz život dede Hadži Osmana, glavnog lika djela, a koji pučava da „bošnjaci nisu ni Istok ni Zapad” već da Bošnjaci budu svoji na svome, prenosi INS.
„Ovo je prilično tradicionalan roman koji donosi i čist jezik, pa će se iz njega moći generacije napajati“, ističe Selhanović. Inače, roman je napisan specifičnim jezikom tešanjskog kraja.
Fuad Kovač je istakao da je „Hadži Osman“ nešto posebno na našoj književnoj sceni, te da je njegova posebnost činjenica da nije fikcija, već nešto što je obilježilo jedno bosansko stoljeće u kojem je dedo Hadži Osman proveo svoj život. Dodao je da se knjiga bukvalno ne može ispustiti iz ruku. Naglašeno je da roman nosi i poruku kako „život proživjeti insanski“, te kako živjeti u svakom vremenu, ma kako ono bilo teško, a makar teških vremena u Bosni nije nedostajalo.
Dr. Selman Selhanović, Nermina Alihodžić Usejnovski, Haris Sejdić , Fuad Kovač, Kemal Ljevaković
Promotorica Alihodžić-Usejnovski je istakla zanimljiv kolorit likova u knjizi, koji su veoma inspirativni, kao i divne opise tešanjskih pejsaža.
„Hadži Osman je iznio svoje viđenje jednog stoljeća, a Haris Sjedić nam je to upješno prenio“, navela je ona.
Sam autor je naglasio da je roman pisao tri godine i da je obradovan pozitivnim reakcijama, tim prije jer nije književnik.
„Historijski sam osvijetlio jedno vrijeme“, zaključuje autor Sejdić, naglašavajući važnost jezika u djelu, kojim će se, vjeruje, sigurno baviti mnogi stručnjaci i lingvisti istraživači
Susreti
U Tešnju se u zadnje vrijeme može vidjeti djevojka sa foto aparatom kako obilazi grad, a u zadnje vrijeme i sa snimateljem kako obilazi grad, snima i fotografiše. Djevojka je Amra Hećo. Student je master studija na Akademije dramskih umjetnosti Švedske u Štokholmu i upravo radi svoj rad predviđen programom. Radi se o kratkom dokumnetarnom filmu o Tešnju i čaršiji inspirisanom pričom Ćamila Sijarića Dogodilo se u Tešnju. To je i radni naslov dokumentarnog filma.
U Tešanj su Amru doveli njeni korjeni. Njena mati Havica je kći Safveta i Zlate Pobrić koja živi u Sarajevu i danas se može sresti u Tešnju jer je ostala vlasnica porodične kuće kod Hamzibegove džamije. Vjerovatno je ljubav prema rodnom mjestu prenijela i na kćerku.
Snimanje je nastavljeno i u avliji Havicine kuće u kome je učestvovalo i nekoliko Tešnjaka pričajući o Tešnju, dogodovštinama, pehlivanu i legendi u narodu i dr.
Amra sa snimateljem ispred Muhine pekare
Lov sokolima se vraća u Tešanj
Lov sokolima je jedan od najatraktivniji vrsta lova. Sokolima su lovili Iliri, preuzeli Kelti, a od 7. stoljeća postao velika moda u Evropi da bi krajem 17. stoljeća skoro prestao. Zanimljivo je da su zadnji sokolari u Evropi dolazili iz Maglaja i Tešnja. To su porodice Uzeirbegović iz Maglaja, Smailbegović i Širbegović iz Tešnja o čemu piše i Kosta Hörman u Glasniku zemaljskog muzeja (Sarajevo 1890, knjiga 1, drugi dio). O tome piše i dr. Ćiro Truhelka, direktor i kustos Zemaljskog muzeja Sarajevo u tekstu Bosanski sokolari.
Da se lov sokolima vraća u Tešanj saznao sam od Murisa Prnjavorca poznatog lovca koji je nabavio mladunče i počeo raditi s njim. Pokazao mi je fotografiju sina sa sokolom i upoznao kako se odvija proces obuke.
Ovo je “Harisov jastreb” iz vještačkog uzgoja. Postojbina mu je Amerika. Radi se o mladoj ptici koja još nema 2 mjeseca, a meni je došao sa 20 dana Iako izgleda kao formirana ptica pred njim je još mnogo učenja.U BiH se pomalo afirmiše sokolarstvo i preko „Udruženja sokolara BiH“ kojem je prvenstveni cilj razbiti predrasude o pticama grabljivicama kao masovnim štetočinama zbog čega ih odstreljuju ili truju. Kada je riječ o radu sa pticom grabljivicom ne dolazi u obzir pokušaj dresure nego trud da se uspostavi što veći stepen povjerenja izmedju čovjeka i ptice. Veoma je važna ličnost onoga ko “nosi” pticu. Sa svojom pticom sam trenutno u početnoj fazi sporazumijevanja. Vježbamo dolet na ruku, stajanje na stajanci, stajanje na ruci kada se krećemo. Sve to mora da ide korak po korak i polako bez nervoze. Ova ptica ne prihvata nervozu, grubosti i prisilu. Posebno se vodi računa o kvalitetnoj ishrani kako bi se osiguralo zdravlje ovakve ptice. U prirodi na njoj mora sve biti savršeno, svako pero na svom mjestu što ona osigurava sama sebi, a mi ne smijemo narušiti.
Vedad, sin Murisov, sa sokolom
Ibrahim Širbegović, posljednji sokolar u Evropi
Stare fotografije
Stoje s lijeva:Muhamed Prnjavorac, Hamdo Galijašević i Fuad Hodžić
Sjede: Meho Smailbegović i Husein Srkalović
Fotografija je napravljena sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća. Među živima je ostao samo Muhamed Prnjavorac
Pioniri učenici I-4 razreda OŠ Huso Hodžić Tešanj nastavnice Zlate Bečić 1983. godine
Prvi red slijeva: Sanela Šaranović (treća), Haris Halilović (peti), Sanela Prnjavorac (šesta), Azra Prnjavorac (sedma), Nermina Sinanović (osma), Nedim Osmić (deseti), Ramiz Salkić (jedanaesti)
Drugi red:Adisa Plančić, Fadila Galijašević (druga), Almedin Pirić (sedmi), Vildana Terzić (deveta), Melisa ? (deseta)
Treći red:Violeta Petrović, Ankica Radeljak (sedma) i Elvedin Hadžan (deseti)
Sa table na Gornjoj čaršiji
