Tešanjski dnevnik 30.7-6.8.2018. godine

Iz sedmice u sedmicu pišem o svakodnevnoj kiši, nevremenu, gradu, a ova sedmica je očito bila finale gradu. Svaki dan padala je kiša, a pojedine dane i cijeli dan, da bi opet predveče bilo grmljavine i snažnih provala oblaka. Jedan dan je ipak bio poseban. U petak je padala kiša cijeli dan, a uveče dva velika pljuska. Onaj prvi izazavao je probleme i načinio štete pa je za pojedine dijelove opštine proglašena elementarana nepogoda.

Pogled sa ulaza na parkiralište kod OŠ Huso Hodžić

Nakon velike količine vode koja se slila niz Numeru shvatio sam da je situacija gora u donjim dijelovima grada, pa sam, očekujući da je Tešanjka izlila, krenuo kolima u obilazak. Tešanjka je mutna i brza, ali nije nigdje izlila. Međutim, kada sam došao do Musale saobraćaj je zaustavljen jer se odvijao u oba smjera preko trotoara onog bližeg Općoj bolnici. Ovaj put belaj nije napravila Tešanjka nego potoci, stari i novoformirani od velike kiše na padinama brda oko Tešnja. Nakon što sam prošao Opću bolnicu naišao sam na veliku vodu na parkiralištu autobusa kod OŠ Huso Hodžić. Voda je potpuno prekrila park uz školu, dvorište škole sa parkiralištem, a donosila je velike količine šljunka i zemlje.

Prema Mekišu saobraćaj je zasutavljen jer je voda na potezu od katoličkog groblja do mosta prekrila put sa šljunkom i blatom. Tek sutradan sam prošao ovim putem i vidio nanose i nakon šišćenja puta. Problematično je i bilo i na Tepetu gdje se praktično formirala rijeka koja je tražila najkraće puteve prema nižim dijelovima u Zvečaju.

Nekoliko fotografija koje sam napravio nakon izvjesnog vremena od prestanka kiše i fotografije sa Tepeta koje sam dobio najbolje pokazuju kako je to izgledalo.

Put ispod JU Opća bolnica

Put prema Tepetu

Nanosi nakon sklanjanja sa puta sljedeći dan kod OŠ Huso Hodžić

Ono što sam mogao zapaziti je da je policija vrlo brzo izašla na ključna mjesta i regulisala saobraćaj, a radnici Rada sa mehanizacijom su izašli da saniraju posljedici. Tu su bili i vatrogasci i svi su efikasno djelovali. U ulici prema firmi Nedžing, vidio sam i građane koji su usmjeravali vodu sa ulice u korito potoka.

Problem su izazvale velike kiše,ali i cijevi za odvođenje oborinskih voda. Na opisanim mjestima pojedinačno su ugrađivane cijevi različitih profila. Neki su vodi sprečavali ulaz u njihove njive pa su još više povećavali problem. Tako je voda na Tepetu bila usmjerena u tek izgrađeni kanal i položene cijevi za vodu i odnijela zemlju. Jedan od zadataka u narednom periodu će biti biti rješavanje jedinstvenog, odgovarajućeg profila cijevi, duž padina prema nižim dijelovima grada. Jedan stanovnik Tepeta kaže da sada zna šta je Kudret voda koja je nekada, po legendi, plavila Tešanj. Sljedećih dana ekipe su čistile grad, a u nedjelju je skidan mulj iz parka kod škole.

Ljeto u Tešnju 2018 završeno 9. Balkan Streets Festivalom

Ljeto u Tešnju 2018 završeno je 9. Balkan Streets Festivalom, koji je održan u restoranu Teša u nedjelju uveče prošle sedmice kada sam već proslijedio Tešanjski dnevnik.

Festival je organizovan, isključivo, zahvaljujući entuzijazmu Zoraida. U Tešnju postoji jedna grupa poklonika rock and rolla koja uz pomoć Zoraida obezbjeđuje da se ova vrsta muzike čuje i u Tešnju. Ovaj put, Festival je održan u novotvorenom restoranu Teša, a razlog je kiša, koja je većinu Festivala koji su održavani na Starom gradu-Gradini do sada “pokvarila”.

Na Festivalu su nastupile grupe: Shar Shuvuu Zenica, Defekt mase Tešanj-Srebrenik, Ex Ponto Doboj i DNK Tešanj. Zoraid Mehičić ističe da su uslovi u restoranu Teša bili dobri. Svjetlosni efekti puno bolji, kao i ozvučenje.

Koncert je održan u sasvim drugačijem ambijentu nego do sada

Umro Fabio Nobis direktor firme Socksmaker 3

Umro je Fabio Nobis direktor firme Socksmaker 3, iznenada od infarkta. Već 12 godina je u Tešnju i nosilac je realizacije projekata kojim je Socksmaker 3 postao jedan od najznačajnijih kapacite u Tešnju. On je bio ključni čovjek za uspostavljanje proizvodnje i njen rast. Međutim Fabio Nobis je bio, prije svega, veliki čovjek. Slušao sam lijepe priče o njemu od radnika i onih koji su ga poznavali. Imao sam priliku da upoznam Fabia pišući za Dnevnik o Socksmakeru 3 dva puta. Samo par dana prije smrti zaustavio je auto na Gornjoj čaršiji i srdačno me pozdravio sa Ćao dotore.

Njegovi dugogodišnji prvi saradnik Safet Mešić kaže za Fabija sve najbolje. Jednostavno bio je dobar rukovodilac, ali i pravi prijatelj, drugar.

U Općoj bolnici sam se zatekao upravo kada je stigla porodica Fabia. Radnik na parkiralištu mi ispriča svoje iskustvo.

Imao dvije kćerke, ostao bez supruge, nezaposlen i otišao kod Fabija da ga zamoli da mu primi kćerku na posao, objasnivši svoju tešku situaciju. Fabio je rekao da dođe sutra sa kćerkom da bi se riješilo pitanje zaposlenja i uz to dao mu je iz svog novčanika 50 KM pomoći.

Po informacijama mnogih njegova vrata su uvijek bila otvorena i svaki problem koji je bio u njegovoj moći rješavao je. Bio je humanista pa je često pomagao djecu sa posebnim potrebama. U subotu sam imao priliku upoznati i članove njegove porodice.

U krugu firme otvorena je knjiga žalosti.

Fabio Nobis

Članovi porodice pok. Fabia sa Safetom Mešićem (drugi s lijeva) i radnicima Socksmaker ispred mjesta sa knjigom žalosti. Do Safeta je bivša supruga, sinovi su četvrti i sedmi s lijeva, a brat peti.

DAS mobile novi zanati u starim prostorima

Tešanj je nekad bio grad zanata. Poslije Drugog svjetskog rata iz zanatskih radnji se formiraju preduzeća (Pobjeda, Sloga, Napredak,Ukus). Sve do 1962. godine proizvodnja se odvijala u gradu. Pobjeda je imala prostore na Musali, Napredak u Medresi i zgradi osnovne škole, Ukus na Gornjoj čaršiji, a Sloga u prostorima gdje je sada Zema i preko puta u malim dućanima. Pomjeranje firmi u Bukvu bilo je bolno za to vrijeme. Radnici nisu htjeli ići na posao tako daleko, ugostitelji su protestovali jer im odoše mušterije, trgovci takođe.

Tako je bilo prije nešto manje od 60 godina. Zanata i industrije u gradu više nema u gradu. Zanate su u nekoliko održavali dostupnim građanima penzioneri (Enver Korajlić, Muhamed Hotić), a poslije njihove smrti ostala je samo zanatska radnja kožne galanterije u Zvečaju o kojoj sam pisao.

Savremene tehnologije donijele su i novi proizvod-mobitel. I na ovakvim modernim uređajima potrebne su zanatske usluge koje se sastoje u instrukcijama za upotrebu i uputama kod ispravnog aparata, zatim servisne popravke na software ili hardware,dekodiranje, promjene i stakla i dr.

Takva firma sa takvim uslugama nalazi se u Titovoj ulici preko puta Zeme i zove se Das mobile vlasnika Hidajeta Kurdića.

Hidajet Kurdić

Ova radnja ima rješenje i za obrt i za trgovinu jer se pored servisiranja bavi i prometom mobitela i opreme za mobitele.

Nije imao ni malo lagan život. Rođen je u Doboju, a oca je izgubio kada je imao tri godine. Sa majkom je kao desetogodišnji dječak izbjegao iz Doboja u Zagreb. Majka je bila (nedavno umrla) veliki borac da ga odhrani, a on je morao rano da se bori za svoju egzitenciju. Danas je uspješan poduzetnik, zadovoljan je sa interesom za njegove usluge i ako su mu mnogi govorili da će brzo zatvoriti radnju. Ima još jednog zaposlenog koji obavlja serviserske usluge. Interesantno je da za bavljenje jednim poslom i ne morate imati kvalifikacije. Hidajet je završio za vozača, ali koristeći mobitel dok je radio u trgovini upoznao je sve njegove mogućnosti i potrebe za popravkama. Odlučio se za ulazak u biznis i uspio U biznisu je ipak najvažnije volja, upornost i učenje.

AS mobile ima savremenu opremu za servisiranje mobitela

Najstarija Tešanjka Atifa Hotić proslavila 100. rođendan

Atifa Hotić je najstarija Tešanjka. Rođena je 2.8.1918. godine u Tešnju od oca Asima Ahmetagića i majke Hate. Udala se za Alju Hotića, krojača iz Tešnja sa kojim ima djecu Azru, doktora medicine, specijalistu dermatologa i Asima Asku diplomiranog inžinjera građevine.

Atifa Hotić

Iz Tešnja je odselila sa porodicom u Doboj 1945. godine jer u Doboju nije bilo krojača. Atifa i djeca su živjeli u Doboju do 1995. godine kada je doživjela, zajedno sa kćerkom Azrom kod koje je živjela, egzodus iz Doboja preko Ozrena prema Tuzli. Poslije rata živi u Sarajevu kod kćerke Azre.

Atifa i u svojoj stoprvoj godini funkcionira i fizički i mentalno. Prema informaciji kćerke drugi dan poslije rođendana spremila je ručak za porodicu, a posebno joj je zadovoljstvo što su za njen rođendan došla i unučad koja žive van BiH..

Imao sam priliku da upoznam Atifu i da pojedem maslanicu koju je neverovatno brzo spremila u njenim poodmaklim godinama i koja je bila ona starinska. Pričala mi je i o životu u Tešnju, ali i jednoj priči koja se i danas može čuti kod razgovora starijih Tešnjaka. Naime njen muž Aljo je bio akšamlija i volio je sa društvom posjećivati tešanjske kafane i uz mezu i piće provoditi večernje vrijeme. Da bi ga zadržala u kući Atifa mu obeća da će napraviti ambijent kao u kafani. Obući će minić, malo dekoltirati, spremiti najbolju mezu. Prihvatio Aljo, lijepo se gostio, a onda u neka doba kaput na rame. Na pitanje Atife kuda će, odgovorio je: Mijenjam lokal!

Atifa sa unukama, najdražim gostima za svoj stoti rođendan

Za rođendan je bilo jako puno buketa cvijeća koje su donijeli članovi porodice i prijatelji, ali su dostavu obezbjedili i mnogi iz BiH i inostranstva. Telefonskih poziva je bilo bezbroj pa na mnoge nisu stigli ni odgovoriti.

Dani Lastavice 2018 obilježeni i u Tešnju

Predkršćansko zborište, a kasnije kršćansko, pa islamsko dovište (molitvenoo mjesto) na vrhu Lastavica kod Zenice nalazi se u kalendaru Muftijstva Zeničkog pa su i ove godine organizovan niz aktivnsti na području Muftijstva.

U Tešnju je tim povodom održana promocija dvije knjige:Ilmihal Abdulvehaba Ilhamije i U potrazi za svetim-dovišta na području Travničkog Muftihstva autora hfz Elvira Duranovića. Promotor Ilmihala je bio Džafer ef. Gračić glavni imama Medžlisa islamske zajednice Žepče, a knjigu U potrazi za svetim-dovišta na području Travničkog Muftihstva promovisao je autor hfz dr.Elvir Duranović. Moderator je bio glavni imam mr. Fuad ef. Omerbašić.Knjiga Ilmihal na bosanskom jeziku pojavila se krajem osamnaestog ili početkom devetnaestog vijeka i smatra se, po nekim autorima, prvim Ilmihalom na Bosanskom jeziku, a druga knjiga je doktorat autora dr. Duranovića i govori o dovištima kao mjestu molitve i njihovom uporištu u Kuranu.

S lijeva hfz. dr. Elvir Duranović, Džafer ef. Gračić i mr. Fuad ef. Duranović

Foto zabilješka

Generacija ŠUP-a koja je prije 50 godina okončala školovanje okupila se kako bi se podsjetili na školske dane. Neki se nisu vidjeli 50 godina.

Ćuče s lijeva: Fuad Korajlić, Hamdija Šišić, Augustin Knežević, Edhem Ahmetović, Ejub Dolamić, Šaban Hasanić, Jozo Jelić

Stoje: Salko Skopljak, Adem Brkić, Muharem Saračević, Filip Blažević, Sabir Dusinović, Ismet Ruštić, Iso Bejtić, Muhamed Fetibegvoić, Anto Joskić, Mustafa Kerić, Halid Ademović, Pejo Ćosić, Husejn Hafizović i Hasan Halilović.

Stare fotografije

III a razred ŠUP škole 25.6.1968. godine (generacija koja je obilležila godišnjicu).

Čuče s lijeva: Šaban Hasanić, Ilija Krištić, Husejn Hafizović, Mujo Kadić, Ramiz Kalabić, Mesud Terzić, Jozo Jelić, Fehim Ajanović, Mehmed Halep, Mehmedalija Ramić, Adem Brkić, Pejo Ćosić, Izudin Ibrahimkadić, Safet Sinanović

Stoje: Sejo Kantić, Avdo Bedak, Hasan Halilović, Sead Braković, Rasim Brkić, Lazar Trivunović, Halid Ademović, Vlado Bratić, Vojko Dujaković, Hamdija Šišić, Nikola Aleksić, Stojan Kerić, Hamid Meškić, Vlado Kojić, Ahmet Hasaničević, Muhamed Fetibegvoić, Fuad Korajlić, Mustafa Kerić, Marjan Martinović, Nedžad Prnjavorac, Ilija Kulaš, Nikola Todorović i Seid Mujčić

(fotografija i identifikacija Hasan Halilović)

Tešanjski ugostitelji: Ekrem Jabandži (šef restorana Pobjede), Adem Livnjak i Mušo Muslija dugogodišnji direktori hotela Tešanj

Sa table na Gornjoj čaršiji

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com