Laž

“Kada bismo znali strahotu i težinu laži,
progonili bismo je ognjem prije nego druge zločine.”

Honoré de Balzac

 

 

Mnogo je laži u svijetu u kome živimo i mnogo je mudrih misli kazano vezano za laž. Jedni lažu bezazleno, drugi iz koristoljublja, treći iz nerazboritog uvjerenja,… Moglo bi se navesti mnogo različitih povoda zbog čega neko laže. Jedan povod je posebno interesantan za ovaj tekst. Onaj koji je zapisao akademik Dobrica Ćosić: „Laž je srspki državni interes.“. Nakon toga se nije digla akademska zajednica u Srbiji niti da ospori, niti da kritikuje takvu tvrdnju.

Ali ne treba biti naivan da i najjače države u svijetu koriste isto to, koriste laž kao državni interes. Samo što to nikada neće priznati. Naprotiv. Usavršili su diplomatski riječnik do te mjere da je diplomatija postala vještina neuhvatljivosti laganja. Jedno govore a drugo rade.

Ipak, laž na Balkanu je surovija, otvorenija, neposrednija, direktnija kao da prolazeći govori: ja sam laž i znam da vi živi to znate, ali upravo zato što znate istinu hoću da je porazim dok ste još živi. Nema ničeg novog u obilježavanju dana paradržavne tvorevine u Bosni i Hercegovini, zvane Herceg-Bosna, osim što se sada naglašava kako je taj mehanizam, ta paradržavna tvorevina sa svojom politikom, policijom i vojskom bila prva u odbrani države Bosne i Hercegovine. Ne zna čovjek da li bi se nasmijao, ili bi ostao potpuno bez osmijeha. Da nije učinjeno toliko zla pa i pravno dokazan udruženi zločinački poduhvat, vjerovatno bi bilo mnogo lakše samo se nasmijati i ići dalje. Ali nema mjesta ni osmjehu, a kamoli smijehu. Da je kojim slučajem u trenutku nastajanja Herceg-Bosna zadržala tadašnji Ustav Republike Bosne i Hercegovine, tadašnju zastavu i grb Bosne i Hercegovine i branili Bosnu i Hercegovinu pod njenom zastavom onda bi ova tvrdnja imala bar temelj. Makar bilo i drugih zastava i makar bilo zločina. To se nije dogodilo. Ni danas nema zastave Bosne i Hercegovine na mjestima gdje se obilježava dan nastanka Herceg-Bosne.

Malo prije toga u Skupštini Republike Srpske su jednoglasno i jednonacionalno glasali o poništenju Izvještaja Vlade Republike Srpske o genocidu u Srebrenici iz 2004. godine. Nakon 14 godina se neko sjetio da je u ime „srpskog državnog interesa“ bolje ne priznati ono što je Vlada Republike Srpske bila priznala. Neko je zaključio da je bolje ni najmanje ne suočiti se istinom.  Kao da život ide nazad a na naprijed. Kao da iz kraja 20. stoljeća život teče prema 19. stoljeću i nazad. Kako ne vide da smo već 18 godina u 21. stoljeću. To nešto znači. Svijet će nastaviti sa integracijama. Granice će sve manje biti važne. Zla će i dalje biti ali će sve više biti onih koji će se zlu suprostavljati. Ljudi će sve više vidjeti ljude bez obzira na razlike i na prošlost. I bez obzira što će možda svi lagati u državnom interesu.