Tešanjski dnevnik 26.11-3.12.2018. godine

Konačno ima snijega i niskih temperatura. Snijeg nije visok, ali je prekrio krovove, zemlju i krošnje drveća pa je ugodna šetnja van grada, koji se guši u dimu. Temperatura je silazila do -7ºC. Jedini događaj je bio otvaranje manifestacije Dani grada Tešnja izložbom grafika.

U Maglaju je obilježena 26. godišnjica osnivanja Trećeg korpusa Armije RBiH.. Na Centralno spomen obilježje u susjednom gradu položeno je cvijeće, a među delegacijama je bila i tešanjska koju su činili načelnik mr. Suad Huskić i njegov pomoćnik Sabahudin Omerbašić. Organizator skupa je Savez ratnih vojnih invalida Ze-do kantona na čijem čelu je Tešnjak Jusuf Rakman.

Delegacija Općine polaže cvijeće na Centralno spomen obilježje u Maglaju

Manifestacija Dani grada Tešnja otvorena izložbom grafika Josipa Lovrenovića

Ovogodišnja manifestacija Dani grada Tešnja otvorena je izložbom slika-grafika Josipa Lovrenovića. Organizator je Cko, a izložba je postavljena u maloj sali. Manifestaciju Dani grada Tešnja je otvorila pomoćnica Načelnika Azra Muslija. O grafikama Josipa Lovrenovića je govorio akademski slikar Miralem Brkić, koji je kao član Upravnog odbora Cko otvorio izložbu. Zanimljivo je i obraćanje autora izložbe koji je nakon iskazivanja zadovoljstva postavljanjem izložbe u Tešnju kazao (tekst je čitao pa sam papir preuzeo nakon otvaranja izložbe):

Razloga za zadovoljstvo je mnogo ali bih kao najvažniji izdvojio višegodišnji trud i rad tešanjskog Centra za kulturu i obrazovanje na stvaranju vlastitog “glasa” u tzv. kulturnoj stvarnosti Bosne i Hercegovine. I zbilja, gledajući unatrag, rijetko koja naša “institucija” može upisati u svoj CV redovite grafičke izložbe kao Centar za kulturu i obrazovanje u Tešnju.

Što nas dovodi do pitanja – kako se dogodilo to da jedino u jednom “malom” Tešnju i njegovom Centru za kulturu još uvijek “živi i radi”, nekad u kulturnoj stvarnosti Bosne i Hercegovine bitan pojam a danas ispražnjen od značenja – bosanskohercegovačka grafika?

Tešanjski odgovor na ovo pitanje je jednostavan i nalazi se najprije u direktoru Centra, gospodinu Amiru Brki i njegovom suradniku gospodinu Miralemu Brkiću. Jedan je pjesnik a drugi grafičar.

Odgovori “kulturne stvarnosti Bosne i Hercegovine” na isto pitanje kriju se pak po hodnicima tih naših institucija, ustanova, udruženja i do njih, lako, nećete doći. Zatrpani su ti hodnici manifestacijama, obilježavanjima, godišnjicama, nagradama. U takvoj gužvi, začas se izgubi svrha, smisao i kvalitet. Dok se okreneš, zaturiš kritičko mišljenje, a sudeći po Wikipediji zagubiš par naroda i nešto malo ostalih. Jedna je kulturna stvarnost Bosne i Hercegovine.

S lijeva: Amir Brka, Azra Muslija, Josip Lovrenović i Moralem Brkić.

Izloženi radovi su privatno vlasništvu gospođe Snježane Köpruner i Tvornice mašina Travnik koja je ustupila radove za ovu izložbu.Za ovu priliku štampan je i prospekt sa tekstom Miralema Brkića.

Josip Lovrenović, akademski slikar grafičar, je rođen 1976. godine u Banja Luci. Pohađao je Srednju školu promjenjene umjetnosti u Sarajevu, a od 1993. godine Grafički odsjek Srednje škole primjenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u u Zagrebu, Grafički odsjek, u klasi prof. Frane Pare. Na Grafičkom odjeku Akademije likovnih umjetnosti u Warszawi završio cum laudepostdiplomski studij pod mentorstvom profesora Rafala Strenta. Stručno se usavršavao u Grazu i Instambulu. Grafike, crteže, slike i fotografije izlagao na samostalnim i grupnim izložbama . Sudjelovao u radu brojnih likovnih kolonija, te u pokretanju i realizaciji različitih umjetničkih, scenskih i filmskih projekata. Radi kao scenograf u Narodnom pozorištu u Sarajevu.

Među posjetiocima billi su i učenici Gimnazije

TOŠK – 90 godina fudbala u Tešnju

(Ovaj tekst sam napisao na molbu članova uprave TOŠK-a za njihovu web stranicu. Objavljivanjem u Dnevniku obezbijedit ću printanu formu)

Prva fudbalska lopta na prostoru BiH stigla je u Mostar 1903. godine. Donijeli su je austrougarski oficiri. Tu su ujedno počeli i prvi fudbalski treninzi. Prva fudbalska utakmica odigrana je 16. oktobra 1903. godine između ekipe Austrougarske vojske i Radničke sportske omladine grada Mostara.

Na naše prostore fudbalska lopta je prvo došla u Teslić. Donijeli su je radnici iz Austrougarske koji su radili u Destilaciji drva. Obzirom da je Teslić nastao kao grad nakon okupacije od strane Austrougarske i uspostavljanja proizvodnih kapaciteta Destilacije, tamo su posao našli i Tešnjaci koji su na taj način došli u kontakt sa fudbalskom loptom i donijeli je u Tešanj. Grupa entuzijasta osnovala je klub 1927. godine, a kao osnivači se spominju: Aširaga i Mujaga Mujčić, Ahmet Školjić, Aljo Šehagić i Hakija Srkalović. Prvi predsjednik je bio Aširaga Mujčić. Naziv kluba TOŠK predstavlja skraćenicu Tešanjski omladinski športski klub.

Prvu utakmicu TOŠK je odigrao 8.8.1930. godine protiv Proletera iz Teslića i pobjedio sa rezultatom 2:1.

Slavilo se cijelu noć, a sutra su žandari posjekli stative i zabranili igranje nogometa jer su smatrali da je ta manifestacija radnička i da je uperena protiv vlasti. Međutim rad je obnovljen upravo zahvaljujući uglednim Tešnjacima, osnivačima kluba.

Igrači su sami sebi kupovali kopačke, pješačili do bližih mjesta da bi odigrali utakmice. Utakmice u Tešnju igrane su na jedinoj slobodnoj površini, Vašarištu (mjestu gdje se održavao jednom godišnje veliki vašar) koje se nalazilo na mjestu današnje OŠ Huso Hodžić. TOŠK je svoje utakmice igrao na ovom igralištu sve do 1961. godine. Teren je bio neravan, šljunkovit. Bujičava rijeka Tešanjka, kojom je tada proticala mnogo veća količina vode nego što je to slučaj danas, je često odnosila dragocjene lopte.

Klub je prve utakmice, nakon teslićkog Proletera, igrao sa tadašnjim ekipama iz BiH kao što su Plamen iz Travnika, Đerzelez iz Sarajeva, Desta i Hrabri iz Teslića, Ozren iz Doboja i druge, jer još uvijek nisu bila formirana ligaška takmičenja.

Narodni heroj Nisim Albahari sa učenicima Gimnazije imao je udjela u prvim TOŠK-ovim aktivnostima. On spominje sljedeće glavne aktere: Aljo Šehagić, Pero Marković, Smail Širbegović, Huso Dolamić, Aširaga i Mujaga Mujčić, Hakija Srkalović.

Kao prvi igrači i treneri TOŠK-a spominju se: trener i vođa navale Aljo Šehagić, Mustafa Bešlagić (golman), Rašid i Muhamed Đonlagić, Huso Dolamić, Rašid Deljkić (golman), Esad Jusufović, Perica Marković, Smail Širbegović, Nisim Albahari (golman), Drago Gverić,….

Prilikom gostovanja ekipa iz daljih mjesta igrale su se dvije utakmice. Tako je 1932.godine, u Tešnju gostovala ekipa Plamen iz Travnika koja je u Tešnju odigrala dvije utakmice.

Tešnjaci su od početka prihvatili klub i pomagali ga. Čak su angažovani i igrači iz Teslića koji nisu dobivali novac, ali su ih tešanjske gazde “gotivile” dobrom trpezom i pažnjom.

Fotografija i njena poleđina – Igrači TOŠK-a sa utakmice sa ekipom Plamen iz Travnika

Početkom Drugog svjetskog rata prestao je i rad TOŠK-a. Odmah po oslobođenju grada pokrenuta je ideja da se TOŠK reaktivira. Obzirom na neposredno poratno vrijeme, nastajala su imena klubova koja su odražavala tadašnje vrijeme kao što su Sloboda, Borac, Bratsvo i sl. TOŠK-u je ime promjenjeno u Udarnik, a na dresovima se isticala crvena zvijezda, petokraka. Počinju se organizirati ligaška takmičenja na nivou Dobojske regije, a kasnije i u Sjeveroistočnoj zoni koja je obuhvatala tuzlansko i dobojsko područje.

Jake ekipe imali su: Bosanski Šamac, Odžak, Derventa, Modriča, a TOŠK-ove utakmice sa Slogom iz Doboja i Natronom iz Maglaja bile su pune rivalskog naboja. Kada je TOŠK igrao kvalifikacionu utakmicu sa Natronom u Maglaju nastala je priča da je u to vrijeme u gradu ostao samo hodža i dežurni vatrogasac. Svi njegovi stanovnici su pješice, zaprežnim kolima i drugim prevoznim sredstvima otišli u Maglaj.

Ekipa Udarnika. U prvom planu Hamza Ruštić, Rašid Deljkić i Muharem Kotorić

Tošk- Napredak Modriča 2:1 – utakmica odigrana 05.05.1957. godine.

Stoje s lijeva: Smail Smailbegović, Kemal Tahirović, Hamdija Denjalić Amidža, Hakija Bašić, Ćamil Muratović Mrki, trener Salih Sarić, Tahir Turalić Ždrebe, Edib Abduzaimović Ćoso, Satko Hukić i Esad Mašnić Eso.

Čuče: Mehmedalija Smailbegović, Sakib Zejnilović, Đoko Vasiljević, NN, Smail Galijašević, Smail Handžić Bata i Ekrem Hundur

Od 1949. godine TOŠK vraća svoje prvobitno ime. Pojavljuje se nova generacija mladih igrača koji su obilježili sljedećih više od deset godina: Sakib Zejnilović, Hakija Bašić, Ćamil Muratović, Muhamed Jahić, Muhamed Tahirović, Kemal Tahirović, Esad Mašnić, Hamdija Denjalić, Kemal Tahirović, Edib Abduzaimović Ćoso, Smail Medarić, Safet Kapić, Esad Mašnić, Satko Hukić, Đoko Vasiljević, Smail Galijašević, Alija Škapurević, Aziz Dervišević, Muhamed Tahirović, Fuad Sarić stariji, Hamdo Galijašević, Marko Ljubičić, Hamzalija Bajraktarević, Mehmedalija Smailbegović, Mehmed Ireiz (golman)Ahmet Galijašević Softa, Muharem Ćehajić i dr.

A onda 1959. godine dolazi do crnog perioda u TOŠK-ovoj historiji. Dolazi do prekida značajne utakmice sa Zvijezdom iz Gradačca. Tada su igrači TOŠK-a napali sudiju Đuru Vukelića iz Doboja, a onda im se pridružili navijači i nastao je haos jer su napadnuti i igrači Zvijezde. Desilo se to kod rezultata 1:1, a u Tešnju se poslije govorilo o “dobojskoj zavjeri” obzirom na rivalitet Sloge i TOŠK-a. Klub je drastično kažnjen suspenzijom u trajanju od dvije godine, a veći broj igrača kažnjen je zabranom igranja od 6 mjeseci do dvije godine.

Tešnjaci su oduvijek sanjali ravan prostor kako bi se napravio normalno fudbalsko igralište. Suspenzija je bila prilika da se riješi i ovo pitanje. Seid Hodžić i Omer Smailbegović pronalaze sadašnju lokaciju koja se zvala Berberovića Luke. Počela je gradnja novog igrališta. U međuvremenu jedan broj igrača je prešao u Borac iz Jelaha. TOŠK je jednu polusezonu kao domaćin igrao na Rastokama u Jelahu.

Godine 1961 otvoren je novi stadion na Lukama utakmicom TOŠKGarnizon Doboj. Utakmica je završena rezultatom 3:3.

Dolazi jedna nova, veoma talentovana generacija igrača i 1963.godine počinje uspon TOŠK-a, kada su se igrale dvije kvalifikacione utakmice protiv Natrona iz Maglaja. Prvu utakmicu u Maglaju TOŠK je dobio sa 3:0 i to je vrijeme kada se bukvalno sav Tešanj tog dana preselio u Maglaj. Nakon sedam dana istim rezultatom postignuta je i druga pobjeda i TOŠK se plasirao u viši rang takmičenja. Slijedećih deset i više godine igrala je sjajna generacija u kojoj su bili: Mustafa Dautefendić, Adil Bukvić, Sedžad Šeremet, Ilija Gverić, Šemsudin i Hajrudin Sofić, Besim Hotić, Fuad Sarić, Muris i Mustafa Jabandžić, Salko i Nedžad-Nećko Hadžiselimović, Jozo Katinić, Juso Mešić, Mugdim Kadić, Nesko Huskić, Ismet Isić, Nedeljko Popović, Milovan Pezerović, Vlado Kojić, Nedeljko Popović, Izudin BerberovićHasan Dolamić, Hamid DusinovićAhmet Malićbegović, Salih Livnjak, Hasko Mezetović, Zvonko Komuškić, Anto Bajić, Jelić Kraljica, Jozo Antunović, Muhidin Kotorić Dženi, Ferid Karapandžić, Nihad Plančić, Džemal Hadžiahmetović i dr.

Sredinom 1966. godine ukidaju se sve republičke lige na području bivše Jugoslavije. U BiH se formiraju četiri zone (najveći rang takmičenja na nivou republika) i to: Sjeveroistočna bosanska u kojoj se takmiči i TOŠK, Sarajevska, Hercegovačka i Krajiška. Sjeverobosanska istočna liga bila je veoma jaka. U njoj su igrali: Sloga iz Doboja, Jedinstvo iz Odžaka, Jedinstvo i Lokomotiva iz Brčkog, Borac iz Bosanskog Šamca, Hajduk iz Orašja, Zvijezda iz Gradačca, Drina iz Zvornika, Slaven iz Živinica, Radnik iz Lipnice, Tekstilac iz Dervente, Budućnost iz Banovića, Radnik iz Bijeljine, Proleter iz Dvorova, Željezničar iz Doboja.

U ovom periodu TOŠK je ostvario i nekoliko velikih uspjeha. Tako je 1969. godine osvojio Kup maršala Tita na području Dobojske regije da bi u nastavku takmičenja izgubio od tuzlanske Slobode sa 2:0.

Dvije godine kasnije, TOŠK ponovo osvaja Kup Dobojske regije, kada je u finalu ponovo pobijedio dobojsku Slogu.

Historijsku utakmicu TOŠK je odigrao pred oko 3.000 gledalaca protiv Željezničara iz Sarajeva u šesnaestini finala Kupa maršal Tito. Željo je tada imao šampionsku ekipu koja je u sezoni 1971/72 postala prvak Jugoslavije i bio je veliki favorit.

TOŠK je tada bio u sredini tabele Sjeveroistočne bosanske lige i bio je pred utakmicu totalni autsajder. Međutim TOŠK je zaigrao izvanredno i Adil Bukvić je u 65 minutu makazicama dao prvi gol, a u 80 minutu Dautefendić Mustafa drugi. Pred kraj utakmice penal za goste, koji je izvodio Janković, odbranio je Salko Hadžiselimović.

Trener TOŠK-a je bio Ćamil Muratović, predsjednik Rizah Sofić, a sekretar Hasan Brkić. U polufinalu, TOŠK je igrao u Trebinju sa Leotarom i izgubio sa 2:1.

Jugoslavije 27.10.1971. godine. TOŠK je igrao u bijelim dresovima.

S lijeva čuče: Smail Smailbegović, Adil Bukvić Hare, Ilija Gverić Ilica, Salko Hadžiselimović, Hajrudin Saračević, Šemsudin Sofić Šeme, Dragan Kojović, Juso Mešić, Slobodan Kojović, Branislav Jelušić, i Džemaludin Šerbo.

Stoje: Zlatko Mišković, Fikret Mulalić glavni sudija i Arslanović (sudijska trojka), Blagoje Bratić, Besim Hotić, Slobodan Janjuš, Mustafa Dautefendić Bijeli, Sedžad Šeremet, Enver Hadžiabdić, Edin Sprečo, Nedžad Hadžiselimović Nećko, Vlado Kojić, Nusret Kadrić, Fahrija Hrvat. Pored igrača sa fotografije u igru su kod Željezničara ulazili Avdija Deraković i Boško Janković.

Igrači Željezničara i TOŠK-a prije historijskog susreta u četvrtfinalu Kupa maršala Tita

U redovnom prvenstvu, TOŠK je najveći uspjeh ostvario 1972. godine kada je osvojio 4. mjesto. sa istim brojem bodova kao i Hajduk iz Orašja koji je imao bolju gol razliku.

Početkom 1974. godine stadion koji je imao samo zemljani teren preuređuje se tako da dobiva nove dimenzije, drenažu, i novo busenje. U to vrijeme utakmice se, zahvaljujući predsjedniku ovog kluba Štefku Tomiću, bez ikakve naknade igraju na stadionu Proletera u Tesliću. Nakon toga, novcem Samoupravne interesne zajednice za kulturu i fizičku kulturu,Fabrike pumpi i hidraulike i Fabrike filtera osnovnih organizacija Pobjede, izgrađena je upravna zgrada čime je stadion dobio svoju današnju fizionomiju (izuzev betonskih tribina).

Na novom stadionu odigrana je prva utakmica sa maglajskim Natronom koju je TOŠK dobio sa 1:0

TOŠK je odigrao veliki broj prijateljskih utakmica sa poznatim klubovima iz bivše Jugoslavije, a dvije utakmice su imale i međunarodni karakter. U Tešnju su igrali Sarajevo, Željezničar (koji je bio najčešći gost i koji je često obavljao pripreme u Tešnju), Sloboda, Velež, Čelik, Borac iz Banja Luke, Lokomotiva iz Moskve (pobijedila TOŠK 8:1), te madžarski Szolnoki kojeg je TOŠK pobijedio 3:1.

Juniori TOŠK-a 1980. godine

Stoje s lijeva: Mustafa Dautefendić trener, Muhamed Agić, Mustafa Jabandžić, Aljo Turkeš, Jasmin Subašić, Hamza Braković, Ahmet Brka, Mehinović Pihko.

Čuče: Husein Alić, Mevludin Krdžalić Dino, Muris Jabandžić Tigar, Drago Zovko, Esad Muharemović Plavi i Ivo Bilonić

Početkom ratnih dejstava 1992. godine prestaju se igrati utakmice. Jedan broj igrača ostaje na prostoru Tešnja, jedan broj odlazi van BiH. Međutim prijateljske utakmice se igraju i u vrijeme rata. Iz Doboja je izbjegao u Tešanj jedan broj dobrih fudbalera. Igrale su se utakmice u vrijeme ratnih dejstava (sa Čelikom).

Fudbaleri i fudbalski radnici iz Doboja formiraju klub Doboj Bosna. Klub funkcionira do 1998. godine, kada se ukida, a igrači se ukljuju u NK TOŠK i značajno jačaju igrački kadar. Tošk osvaja drugo mjesto u Prvoj B ligi i zajedno sa Krajinom iz Cazina postaje član Premijer lige Republike BiH. Premijer liga je igrana na prostoru RBiH koji je bio pod kontrolom Armije BiH.

Sezona 1999/2000 ostaće upamćena po jednom od najvećih uspjeha TOŠK-a. U Kupu BiH igrao je u polufinalu sa sarajevskim Željezničarem. U Sarajevu je bilo 2:0 za Želju, a i Tešnju 0:0. Ova utakmica će ostati upamćena i po prvom direktnom TV prenosu nekog sportskog događaja iz Tešnja, pri čemu je TOŠK ostvario jedan od najvećih rezultata.

Predsjednik kluba je bio Amir Galijašević, a direktor Muris Jabandžić. Izgrađene su betonske tribine kako bi stadion primio veći broj gledalaca. Tada je Tešanj ponovo bio uz TOŠK. U Tešanj dolaze Željo, Sarajevo, Sloboda, Čelik, Velež….

Šef stručnog štaba je bio Fahrudin Zejnilović, pomoćnici Mustafa Jabandžić i Salko Hadžiselimović. U ovoj uspješnoj generaciji su igrali:Vahid Mujkić, Admir Omerčić, Admir Bukvić, Hajrudin Deljkić, Mirsad Hodžić, Abdulah Osmić, Miralem Pašić, Osman Huseljić, Nermin Ibraković, Daglas Numanović, Edhem Hasanbašić, Ismet Hadžiahmetović, Anis Demirović, Adnan Hasanović, Almir Bukvić, Vahid Delić, Alen Šahbaz, Ervin Skula, Hasan Rakman, Ernad Braković, Azem Braković, Samir Sejdić, Sedžad Ahmić, Zaim Hozić,…

Atomci su organizovana grupa navijača koja je osnovana 1998. godine i 20 godina su velika podrška TOŠK-u. Prvi vođa navijača bio je Sead Muftić.

Atomci

TOŠK je imao i teških i sjajnih trenutaka u svojoj historiji. Uvijek su bili problemi sa novčanim sredstvima i sa infrastrukturom. Rad se nije mogao odvijati samo sredstvima dobivenim iz Samoupravne interesne zajednice ili budžeta. Uvijek je trebalo namicati dodatna sredstva. Nekada je Ahmet Školjić hranio dva siromašna fudbalera koji su bili ratna siročad, a poslije, pa i danas su Pobjeda i druge firme zapošljavale fudbalere kako bi ostvarili uslove za trening i igru. Fabrike su pomagale i organizovanjem prevoza na utakmice van Tešnja. Mnogi privrednici, privredne organizacije i vršioci raznih funkcija su bili uključeni u upravu, kako bi stvarali uslove za rad. Viši rang je tražio više sredstava. Prije rata 1992-1995 su to bile državne fabrike, a poslije rata privatne firme na čelu sa vlasnicima i direktorima koji su iskreno volili TOŠK: Ahmet Školjić, Salih Sarić, Izudin Alićehajić, Smail Handžić Bata, Muhamed Saračević, Nedžad Sarić, Madi (Edin Jabandžić), Belif (Adem Šišić), Hifa (Izudin Ahmetlić), Mann und Hummel (Mahmut Galijašević) Koteks (Haris Sejdić), Agfa print(Edin Mujičić Peci)i dr.

Nakon organizovane akcije, pojedinci i kolektivi su obezbijedili novčana sredstva za ugradnju stolica na stadionu. Tešanj je znao okretati leđa TOŠK-u, ali ga i strasno prihvatiti kako to čini danas, kada su Luke u prosjeku najposjećeniji stadion u Prvoj ligi Federacije BiH.

Mnogo pojedinaca je dalo svoj volonterski doprinos dugovječnom životu TOŠK-a koji od svog osnivanja doživljava simbiozu sa gradom. Jedan broj igrača TOŠK-a nastavio je karijeru u većim klubovima u BiH i u inostanstvu kao što su: Mustafa Dautefendić i Jasmin Dervišević (Čelik Zenica), Nihad Alić (Sloboda Tuzla, Olimpik i Željezničar), Salko Hadžiselimović (Kozara iz Bosanske Gradiške). Muris Jabandžić je dvije godine bio prvi golman Omladinske reprezentacije BiH, nakon čega ga je Dragoslav Šekularac odveo na probu u Crvenu Zvezdu Značajne karijere u inostranim klubovima su ostvarili: Avdija Vršajević (Željezničar, Čelik, Hajduk, Spart Češka, Osmanlispor Tirskareprezentativac BiH), Edin Šaranović (Sarajevo, Kamen Ingrad Cro, Belupo Cro, Olimpik i Sloboda i dr, reprezentativac BiH) Ajdin Mahmutović (Čelik, Sigma Olomouc, Viktorija Plzen, FK Teplice), Jasmin Dervišević Đuza (Zadar) Ismet Hadžiahmetović Ipe (Sarajevo), Admir Ljevaković FK Teplice), Jasmin Dervišević. Admir Omerčić i su bili članovi Amaterske reprezentacije BiH. Anid Travančić je igrao u Sarajevu, Čeliku, Hajduku Split, Radničkom iz Niša i Omladinskoj reprezentaciji U19),

Treneri su dugo vremena bili domaći igrači TOŠK-a da bi zadnjih godina dolazili kvalitetni treneri iz drugih mjesta. Nemoguće ih je sve nabrojati, ali značajni treneri TOŠK-a su bili: Seid Hodžić, Ćamil Muratović, Sedžad Šeremet, Sakib Zejnilović, Asim Saračević, Fahrudin Zejnilović, Sulejman Spahić Haler i drugi.

Na raznim pozicijama u upravi (predsjednik, sekretar, direktor) bili su Rizo Sofić, Eso Mehinović, Hasan Brkić Krco, Milan Nesterović, Izudin Ibrahimkadić, Amir Galijašević, Haris Sejdić, Muris Jabandžić Tigar, Edin Šaranović, Hamzalija Dolamić, Ramiz Brkić, Sead Korajlić i dr.

Utakmice su pratili i tešanjski ljekari i intervenisali kod povreda: dr. Nikola Ljahov, dr Džemal Artuković, dr Emir Čabrić, dr. Amir Dujsić, dr. Asim Makarević i dr.

Uvijek su tu bili i vatreni navijači, često i članovi uprave, pomagači kluba kao što su: Smail Kahrimanović, Fadil Abduzaimović, Ahmet Školjić, Enver Korajlić, Vahid Eminagić, Hasan Ahmetagić Kalaja, Hasan Pobrić, Aljo Dautefendić, Omer Sejdinović, Osman Gazić, Osman Dusinović Hero, Edhem i Ekrem Hundur, Mustafa Denjalić, Ibro Kahrimanović, Avdo Srkalović, Edhem Ferizbegović, Ishak Šehagić Hako i mnogi drugi.

Nakon reorganizacije takmičenja uključivanjem klubova sa cijele teritorije BiH, TOŠK je igrao u Kantonalnoj ligi Ze-Do kantona da bi u sezoni 2016/2017 ušao u Prvu ligu Federacije BiH.

Bakljada pred utakmicu sa Žepčem, proslava ulaska u Prvu ligu Fedracije BiH

Šampionska generacija 2016/2017, prvi red s lijeva: Haris Halilović, Amer Rakić, Aldin Bahtić, Samir Zeljković, Džemal Hasanbašić, Igor Remetić glavni trener, Adis Hankić kapiten, Semin Skulić, Armin Mrguda, Osmo Nuhanović i Amel Maglić

Drugi red: Vahidin Dizdarević, Nedim Mujkanović, Eldin Suljić, Hamid Navrboc, Muamer Kadušić, Demir Bedak, Uzeir Sinanović, Ahmed Husibegović, Armin Bijedić, Amel Bašić, Nedim Dolamić pomoćni trener, Harun Strika

U prve godini natjecanja u Prvoj ligi Federacij BiH, TOŠK se borio za opstanak, a u sezoni 2018/2019 u prvom dijelu sezone zauzima mjesto pri vrhu tabele.

PS Ovaj tekst sam napisao na molbu članova uprave Toška za web stranicu kluba. Nisam zapazio da su tekst postavili. Stavio sam ovaj tekst u Dnevnik da bi ga imao kasnije u printanoj verziji.

(Korišteni izvori: Tešanjski almanah, Hasan Brkić “Tošk od općinske do Premijer lige” Cko 2000, Glas komuna, arhiva i fotografije autora, fotografije iz arhive Hasana Brkića)

Stare fotografije

Učenici OŠ Huso Hodžić 1988. godine U rukama imaju priznanje Mitar Trifunović Učo koje su dobivali odlični učenici (svaki razred završavali sa peticama iz svih predmeta).

Stoje s lijeva:Melisa Livnjak, Ibrahim Šeremet, Edina Mešić, Aldijana Mehinović, Ermelina Hadžiselimović i Larisa Galijašević

Čuče:Meldin Prnjavorac, Ajdin Minja Smailbegović i Ismar Galijašević.

(Fotografija Ajdina Smailbegovića Minje)

Sa table na Gornjoj čaršiji