TESANJ.NET stranica grada
Ramazan je u, ionako tih Tešanj, unio još veću tišinu, bar do vremena iftara. Živost jedino daju ekskurzije učenika. Vrijeme nikako da se proljepša. Kiša i relativno niske temperature za ovo doba godine. Subota lijepo sunčano, a već u nedjelju oblačno, a meteorolozi najavljuju kišu i zahlađenje.
Ove sedmice je moju pažnju posebno privuklo snimanje i sadržaj kratkog filma u Tešnju, o čemu pišem u dnevniku. Dok sam slušao scenaristkinju Dudu Sokolović i njena iskustva sa snimanja filma, zatim učenike koji su postavljali pitanja imamu Ferhad-begove džamije, razmišljao sam o nama u Tešnju i našem odnosu prema pitanjima kojima se bavi film. A film se bavi temom međusobnog udaljavanja etničkih grupa, pa mladi danas nemaju dovoljno interesa, niti dovoljno poznaju prostor zemlje, tradiciju, običaje i kulturu onog “drugog i drugačijeg”.
Imam kaže: bili su turisti, jedan iz Argentine, i sa zanimanjem posjetili džamiju. A nama je trebao UNICEF, UNDP i UNESKO, ugledni filmski radnici – da učenici tešanjske gimanzije po prvi put uđu u crkve, a djeca iz Usore u džamiju. Gdje su tu škole, gdje su vjeroučitelji? Zar oni to nisu mogli organizirati sami? Da li se u nas u školama obavlja mektepska nastava, ili se uči malo više od toga, pa i o drugim religijama? Zar se nisu mogle izvršiti posjete učenika, uz sportske i kulturne sadržaje? Ali, zato u škole dolaze delegacije iz Turske i Hrvatske da bi se bolje upoznali i družili. To je jasan znak koliko se svaki narod u Bosni i Hercegovini getoizira, zatvara u sebe, a tako se tragično kida i urušava i historijska supstanca našeg društva.
Gledam učenike, dvije djevojke i dva mladića, nepozati su mi, i razmišljam koji su sad “naši”, a koji “njihovi”. Koja su to obilježja identiteta, osim nevidljivih religijskih, koje su to tako “nepremostive” razlike? Nisam ih mogao razlikovati ni po govoru ni po odijevanju. Imaju oni mnogo zajedničkog u tradiciji, kulturi, običajima… Toliko ih toga zbližava, daleko više nego što razdvaja, a opet smo ih nekom nevidljivom, ali oštrom linijom uspjeli podijeliti u torove.
U knjizi U ime identiteta Amin Maalouf piše: “Evropa, u cjelini, ako teži prema jedinstvu, morat će zamisliti svoj identitet kao sumu svih jezičnih, vjerskih i drugih pripadnosti. Ako ona ne preuzme svaki elemenat svoje povijesti i ako ne kaže jasno svojim budućim građanima da se trebaju osjećati u punom smislu Evropljanima, a da pri tom ne prestanu biti Nijemci ili Francuzi ili Talijani ili Grci, ona jednostavno neće moći opstati.”
Isto važi i za našu zemlju, s tom razlikom što Evropa svoje jedinstvo, o kojem kao o humanističkom cilju govori Maalouf, tek nastoji izgrađivati nakon svih ratnih katastrofa, a mi smo to jedinstvo imali u historijskom iskustvu, pa smo, umjesto da ovu plemenitu vrijednost njegujemo i unapređujemo, učinili, a i dalje činimo sve da od naslijeđene dragocjene civilizacijske građevine ne ostane ni kamen na kamenu. Pa, oni koji misle da odlike svog posebnog etničkog identiteta ne mogu očuvati u Bosni i Hercegovini – kako će ga ostvarivati u jedinstvenoj Evropi? Ali, oni i ne žele tako, zato se i raduju jačanju ekstremno desničarskih i neofašističkih pokreta u evropskim zemljama, priželjkujući da oni na ovogodišnjim izborima u EU zaposjednu njene organe i institucije kako bi “legalno” razorili i samu ideju ujedinjene Evrope. To je onaj recept koji je u našoj zemlji već uveliko na djelu, jer se u njenim najvišim državnim tijelima nalaze snage koje čine sve da bi blokirale djelovanje države i pokazale kako Bosna i Hercegovina tobože ne može, pa i ne treba postojati. Iste su ideološke snage vrlo agilne i u svojim nastojanjima da brutalno cijepaju višestoljetne bosanskohercegovačke društvene spone i da proizvode nepremostive barijere kakve u našoj prošlosti nikada nisu postojale.
Dok se ne izmijeni odnos svih naroda prema sebi samima, neće biti napretka u Bosni i Hercegovini. Problem svi vide u drugima, a niko u sebi. Svi imamo problem sami sa sobom, pa tako i mi Tešnjaci. U javnosti se deklarativno zaklinjemo u odanost Bosni i Hercegovini, sviramo joj himnu na svakom koraku, a, s druge strane, svojim postupcima drastično i samoubilački razaramo historijsko tkivo naše zemlje.
Sve omladinske selekcije selekcije KK Gradina (pionirke, pretpioniri i kadeti), izuzev pionira, su ostvarile plasman među četiri najuspješnije ekipe i završnicu prvenstva. TOŠK nakon 1:1 sa Goraždem izgubio u Jajcu 2:1 i sada je pao na sedmo mjesto.
Brijačnica Hodžić
Uz slastičarnu HD, brijačnica Hodžić najduže pruža svoje usluge na Gornjoj čaršiji. Osnivač brijačke radnje bio je rahm. Fuad Hodžić. Zanat je naučio kod svog tetka Sabita Mujagića. Kratko je radio kod njega, potom otvorio vlastitu brijačku radnju na mjestu gdje je bila brijačnica Ahmeta Hukića na Donjoj čaršiji. Poslije je radnju imao u prizemlju kuće Muhameda Ibrahimpašića (danas BBI banka), a ulaz je bio od tadašnjea pijace (danas stambena zgrada).
Enes i Ajdin druga i treća generacija brijača u porodici Hodžić
Prvi u generaciji brijača u porodici Hodžić, Fuad brije Muju Hadžimujića, sjedi Mujo Hukić
Od Sulje Hukića, tešanjskog brice, kupio je radnju 1965. godine na današnjem mjestu sa svim priborom i sredstvima koje koriste u brijačnici. Suljo Hukić je bio poznat po tome što je svirao harmoniku i u starijim godinama nije uopće spavao. Cijelo vrijeme Fuad je radio sam. Sin Enes je u Tešnju završio Srednju ekonomsku školu. I ako je tada mogao naći posao u struci volio je više da radi sa ocem. I dok je išao u školu i prije odlaska u vojsku boravio je u radnji i učio od oca, da bi po povratku iz vojske 1987. godine počeo da radi.Od 1992. godine, nakon očeve smrti, je vlasnik brijačnice.U ratu je bio mobilisan u 202 brigadu gdje je cijeli rat radio kao brijač. Nakon rata 1996. godine ponovo otvara radnju. Porodičnu tradiciju nastavio je i sin Ajdin. On je završio školu za frizera. Pokušao je na Poljoprivrednom fakultetu, ali je odustao i nastavio tradiciju porodice radeći u očevoj radnji.
Dr. Amir Dujsić subspecijalista kardiologije
Nakon sticanja zvanja specijaliste interne medicine 2014. godine, dr. Amir Dujsić stekao je i zvanje specijaliste kardiologije. Subspecijalistički ispit položio je u četvrtak 23.5. pred komisijom u Tuzli. Predsjednik komisije je bio doc. dr. Elmir Jahić načelnik Klinike za kardiovaskularne bolesti UKC Tuzla. Specijalistička znanja je sticao u Institutu za kardiologiju UKC Tuzla, gdje mu je u specijalizaciji pomogao Dom zdravlja izvršavajući finansijke obaveze prema Ministarstvu i u Institutu za kardiovaskularne bolesti u Beogradu gdje je sam snosio troškove specijalizacije.
Poslije dr. Ekrema Ajanovića, Amir je drugi specijalista kardiolog u Tešnju. Na ovom prostoru je sada jedini specijalista kardiologije, a u Zenici rade trojica. Nakon što smo dobili specijalistu kardiologije uskoro će u Dom zdravlja stići i uređaj za ultrazvučnu dijagnostiku vrijednosti 80.000 KM i koristit će ga kardiolog i radiolog.
Kada u junu dobiju i kardiomobil, donaciju privrednika braće Ahmetlići kola hitne pomoći,donaciju Udruženja privrednika, naše medicinske ustanove Opća bolnica i Dom zdravlja će biti osposobljeneza kvalitetne, brze intervencije i kvalitetne preglede. I ja sam jedan od pacijenata koji se raduje što smo sada i kadrovski i materijalno jači kada su u pitanju pacijenti sa bolestima srca.
Dr. Amir Dujsić od nedavno obavlja dužnost direktor JU Dom zdravlja.
Sjećanje Mahmut Mehihović Mašo 1928-2000
Rođen je 1928. godine u Tešnju, gdje završava osnovnu školu. Učiteljsku školu je završio u Tuzli 1949. godine. Nakon završetka učiteljske godine od početka školske godine raspoređen je na rad u Bobare.
Mahmut Mehinović Mašo prvi s lijeva, do njega Hasan Dolamić, Meho Prnjavorac i Ramiz Brkić
U školu u Bobarama dolazila su djeca iz okolnih sela:Kalošević, Vrela, Drinčići i Blaževci. U ovom mjestu organizovao je14 anafalbetskih tečajeva i dva produžna tečaja. To je bilo vrijeme masovnog opismenjavanja, a učitelje su nazivali fenjeraši. Nakon dvije godine postavljen je za upravitelja škole, a uvođenjem osmogodišnjeg školovanja Mašo će izvoditi nastavu u višim odjeljenjima. Radi kao referent za prosvjetu a zatim kao pomoćnik direktora u OŠ Huso Hodžić. Sa ove dužnosti imenovan je i za direktora ove škole.U Mašino vrijeme ova škola je pokrenula izlaženje lista Neven. Dobitnik je nagrade Hasan Kikić.Rad u školi napušta 1978. godine i obavlja poslove inspektora za prosvjetu. Jedno vrijeme obavljao je profesionalno dužnost predsjednika SUBNOR-a.
Volio je druženja i život čaršije i bio je redovan posjetilac Gradske kafane.Umro je 28.10.2000. godine.
Obnavljanju oštećene spomen ploče na Partizanskom groblju prisustvovao je i predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović. Do njega tadašnji načelnik Fuad Šišić, a iza njega desno Mahmut Mehinović
Faruk i Duda Sokolović snimili kadrove kratkog filma u Tešnju u okviru realizacije projekta Čuvari budućnosti
Od zaposlenika JU Muzej saznao sam da u Tešnju snimaju Faruk i Duda Sokolović, dobro poznati filmski radnici (režija-Inat 1988. godine sniman u Tešnju, scenarijio, produkcija filmova i tv serijala). Idući ulicom Enesa Galijaševića zapazih četvero mladih ljudi, Mikija Trifunova, Dudu i Faruka Sokolovića kako snimaju. Zainteresujem se kod g.đe Sokolović, a ona mi obeća više informacija nakon snimanja u Ferhad-begovj džamiji.
Faruk je reditelj, a Duda je scenarist kratkog filma koji snimaju u okviru projekta Čuvaribudućnostikoji se realizira u okviru općeg glavnog zajedničkog projekta Dijalog zabudućnost: promocija društvene kohezije i raznolikosti u BiH. Projekat je finansiran iz Fonda UN-a za izgradnju mira, te razvijenog na osnovu zajedničke inicijative Predsjedništva BiH i generalnog sekretara UN-a kao odgovor na potrebu stvaranja prostora za dijalog i promociju suživota u BiH. Projekat zajednički realizuju UNDP, UNICEF I UNESCO.
Projekat realizira udruženje Perspektiva.plus i produkcijska kuća Mebius Film iz Sarajeva.
Zamolio sam gđu Sokolović da mi dostavi malo šire obrazloženje motiva snimanja filma. Prenosim njen tekst u cjelosti:
Unatoč bogatoj kulturnoj baštini i etničkoj raznolikosti stanovništvo Bosne i Hercegovine, koje je stoljećima živjelo zajedno, danas ne živi u miru i zajedništvu. Ratna dešavanja s početka devedesetih godina prošlog stoljeća doprinijela su tome da se različite etničke skupine sve više udaljavaju jedne od drugih, pa mladi danas nemaju dovoljno interesa, niti dovoljno poznaju prostor zemlje, tradiciju, običaje i kulturu onog “drugog i drugačijeg”. Mladi Bosne i Hercegovine ni kroz obrazovni program nisu ohrabreni da se međusobno povezuju i umrežavaju. Postojanje “Dvije škole pod jednim krovom”, neusmjerenost programa školskih ekskurzija prema vlastitoj zemlji, različiti planovi i programi za različite etničke skupine ne potiče angažman mladih i izoluje ih od onih različite nacionalnosti i konfesija, čime stanovništvo ostaje podijeljeno, a interes za upoznavanje kulture drugog i zajedničke kulturne baštine gotovo nestaje.
Mladi u BiH nedovoljno poznaju kulturnu baštinu zemlje koja je snažna poveznica svih naroda koji stoljećima naseljavaju njen prostor. Poznavanje kulture “drugačijeg” igra značajnu ulogu u prevazilaženju predrasuda i predstavlja važan faktor u postizanju društvene kohezije, a poticanje interesa za druge kulture predstavlja prvi korak ka izgradnji mira i međukulturalnog razumijevanja.
Napravio sam fotografiju nakon snimanja u Ferhad-begovoj džamiji
S lijeva četvrta Duda Sokolović, sedmi Faruk, osmi imam Ferhad-begove džamije mr. Enver ef. Kurtić
Leži Miodrag Miki Trifunov
Snimamo devet kratkih filmova o 9 izabranih gradova i općina u Bosni i Hercegovini, prostorima sa bogatom i poznatom kulturnom baštinom i onima o kojima se malo govori i zna. U septembru će na više TV stanica biti prikazani filmovi iz: Travnika, Tešnja, Busovače, Viteza, Brčkog, Usore,Bijeljine, Doboj Istoka, Tuzle.
U snimanju učestvuju srednjoškolci iz svakog grada. Domaćini koji svoje vršnjake iz drugih gradova upoznaju sa materijalnom i nematerijalnom kulturnom baštinom. U posjetu im dolazi i djevojka sa Kube, koja sada živi u Bosni i Hercegovini i želi upoznati svoju zemlju.Mladi se druže, mnogi prvi put ulaze u sakralne objekte vjerskih zajednica kojima ne pripadaju u svom gradu i smatraju to vrlo zanimljivim iskustvom.
Želimo ih potaknuti da baštinu čuvaju kao zajedničko dobro svih nas. Doprinos koji mladi mogu dati u promociji i zaštiti bosanskohercegovačkog naslijeđa pretpostavlja na prvom mjestu poznavanje umjetničke, arhitektonske,kulturološke, istorijske i turističke vrijednosti materijalne, nematerijalne i prirodne baštine.
Faruk uz kamermana tokom snimanja
Kulturna baština Bosne i Hercegovine predstavlja snažnu poveznicu svih naroda koji stoljećima naseljavaju ovaj prostor, a mladi osim što je ne poznaju, nisu motivirani da se zainteresuju.Navedeno potvrđuju podaci iz omladinske politike Vlade Republike Srpske, prema kojima je 61% mladih nezainteresovano za kulturne događaje i upoznavanje kulture generalno. S druge strane, više od 70% njih redovno posjećuje kafiće i svoje slobodno vrijeme provodi isključivo na taj način. Pored toga, u veoma malom procentu od svega 5% mladi ljudi pokazuju interes za volontiranje i akivnosti kojima bi proširili svoje obrazovanje. Istraživanja Helsinškog komiteta pokazuju da je ksenofobija u Bosni i Hercegovini zastupljena u visokom procentu od 55%, a uz nju navode i homofobiju (26%), te rasizam (5%). Kako je već ranije navedeno, dokle god ne postoji poznavanje i interes za poznavanjem kulturnog naslijeđa koje različite etničke skupine na prostoru BiH diijele, ksenofobija će rasti, a zajedništvo sve više predstavljati apstrakciju. S ciljem promicanja modela ponašanja koji podupire toleranciju, jednakost u društvu, angažovano i društveno odgovorno ponašanje, mir i zajedništvo, neophodno je riješiti navedene probleme, kako bi se obezbijedio spokojan i kvalitetan život na prostoru Bosne i Hercegovine. Potreba za povezivanjem oduvijek je bila prisutna u ljudskoj prirodi, jednako kao što je i strah najprije rezultat nepoznavanja njegovog izvora.
U snimanju filma učestvuje i poznati filmski i pozorišni glumac koji je penzionisan, ali je i dalje aktivan. Prepoznatljive se njegove recitacije poezije.
Osnovana Edukacijska mreža Jugoistočne Evrope
U firmi Planjax u Bobarama održana je Press konferencija Edukacijska mreža Jugoistočne Evrope (Educational network of Suotheast Europe-ENSEE). ENSSE su predstavili osnivači:akademik, prof. dr. Refik Šećibović predsjednik UO Flexible InvisibleCollege Konjic, prof. dr. Nedim Čaušević direktor Instituta za certifikaciju sistema Sarajevo, Janez Dekleva, projektni ekspert, direktor Međunarodnog centra za prenos znanja Ljubljana, prof. dr. Marijana Šećibović direktorica Visoke škole za turizam i menadžment Konjic, mr.sc. Bojana Vignjević , predjednica UO Nacionalnog centra za certifikaciju dodatnih kvalifikacija Beograd, doc dr. Bajruzin Hajro Planjac direktor Centra za obrazovanje odraslih Eduka BiH Tešanj i Hasib Gazibegović Institut za certifikaciju Podgorica.
Stoje s lijeva:dr. Nedim Čaušević, akademik Refik Šećibović, dr. Hajrudin Planjac, Hasib Gazibegović i Janez Dekleva
Sjede s lijeva: mr. Bojana Vignjević, Muamera Planjac, prof. Marijana Šećibović
Osnivači su obrazložili potrebu za osnivanjem ENSEE, zato što školski sistem ne podržava ono što traži privreda. Tehnologije sebrzo razvijaju, potrebe su sve veće za novijim zanimanjima, za instant znanjem koje će se steći na najbrži način, a zatim usavršavati kroz rad. Pri tome je potrebno imati kvalitet. Zato se uvodi sistem certificiranja koji je potvrada o kvalitetu, a davat će se na rok 5 ili 7 godina sa potrebom obnavljanja. Planira se u jesen i otvaranje karijernog centra.
Ova prilika je iskorištena da se Centru za obrazovanje odraslih Eduka BiH uruči certifikat prema zahtjevima standarda EN ISO 9001:2015
Stare fotogarfije
Polaganje kamena temeljca za izgradnju objekta Napretka u Bukvi.
S lijeva, NN, Šišić Mrki, Mehuljić, Muhamed Članjak iz Raduše, Alaga Sinanović, Haso Šeljmo, NN, Ibrahim Srkalović, Izudin Dizdarević, Ifeta Smailbegović, Irfan Smailbegović dijete.Simbolično kame temeljac polaže Muharem Abduzaimović.
S lijeva: Smajo Handžić, NN, Fehim Smailbegović Bijeli, Alija Saračević i Adil Bećarević. Fotografija je iz 1964. godine, a zanimljiva jer se iza vidi kako je izgledao dio grada gdje je danas banka, pekara i stambena zgrada
(fotografije Fehima Smailbegovića Bijelog)
Na današnjem mjestu Gradske kafane bila je zgrada apoteke. Ispred nje je bilo zasađeno cvijeće. Na fotografiji načinjenoj 1958. godine je brico Suljo Hukić koji je imao brijačnicu preko puta
(fotogarfija Enesa Hodžića)
Sa table na Gornjoj čaršiji
