Još jedno priznanje proizvodima Artisana
Na sajmu namještaja Ambijenta, održanog od 8-13. ovog mjeseca u Zagrebu, Artisan d.o.o. je dobitnik Priznanja i nagrade po izboru novinara za dizajn kolekcijeWulounge chair koju je dizajnirao italijanski projektantski biro StudioPang.Sa Artisanom su započeli saradnju 2017. godine sa Wu stolicom i stolom, a godinu nakon toga su razvili i ostatak kolekcije.
Posjetio sam firmu Artisan d.o.o. i razgovarao sa direktorm Mirzom Ćostovićem. Navikli na nagrade, Mirza i nije pokazivao neku euforiju. Kaže da firma Artisan danas zapošljava oko 200 radnika, ima stabilna tržišta nabave i prodaje, kao i stabilan tehnološki proces. Sada su se okrenuli unutrašnjim poboljšanjima i inovacijama kako bi podigli produktivnost. Dok sam se vraćao iz Medakova zapazih završenu fasadu na hali kod porodične kuće suvlasnika Artisana Fadila Ćostovića gdje je planirana proizvodnja stolica.
Objavljena knjiga Smrt u ogledalu dr. Melide Travančić
Izdavačka kuća Lijepa riječ iz Tuzle izdala je knjigu kratkih priča Smrt u ogledalu autorice dr. Melide Travančić. Ovo je njezina šesta objavljena knjiga, a prva knjiga kratkih priča. Rukopis knjige nagrađen je od Fondacije za izdavaštvo na javnom pozivu za sufinansiranje izdavačkih projekata u 2019. godini. Recenzenti knjige su književnik Ranko Pavlović i mr. Alma Skopljak.Naslovnica je rad slikarice Mirele Kulović (Boston, USA) iz njene serije Silhouette.
Iz recenzije knjige:
Harmsovski jezgrovito i metaforično, štedljivo upotrebljavajući riječi, uz utisak da je svaka od njih na jedino mogućem mjestu koje joj pripada, čak i u nerijetkim inverzivnim sintagmama, Melida Travančić na vrlo zanimljiv način ispisuje priče koje su samo po obimu kratke, male kao kutijice u juvelirskim radnjama, ali značenjski slojevito rasprostranjene u zbijene narativne tokove. Svaka priča u ovoj zbirci ima precizno naznačenu radnju, svaka je smještena u jasno determinisan ambijent i svaka ima živo oslikane likove, mnoge od njih i prepoznatljive vremenske okvire. Koliko u naraciji, isto toliko, možda i više, njihova uzbudljivost je u načinu pripovijedanja, tačnije, u stilu svojstvenom istinskim majstorija kratke prozne forme. (Ranko Pavlović).
Iako samo jedna priča nosi naziv “Kroki”, u zbirci priča “Smrt u ogledalu” Melide Travančić svaka priča predstavlja kroki, kratak i (ne)dovršen književni crtež figura u pokretu, predočenih u samrtnom, egzistencijalnom ili emotivnom očaju, najčešće između tjelesnih sjedinjenja i smrti. Ogoljeni do srži, usijanih ili obogaljenih tijela, svaki u svom mraku, između izgovorenih i neizgovorenih riječi, njeni protagonisti otkrivaju strahom, razočarenjem, bolom ili (po)smrtnom maskom zgrčena lica, reflektirajući, na površini vode ili u vlastitom ogledalu, ali i na stranicama ove knjige, istovremeno nepremostivu čovjekovu samoću i otuđenost. (Alma Skopljak).
Aktivnosti na realizaciji projekta Za jednak život
Sportski savez Općine u saradnji sa Udruženjem ribolovaca Blinker iz Kaloševića, a u okviru projekta Za jednak život ove sedmice je imao nekoliko projektnih aktivnost. U OŠ Abdulvehab Ilhamija u Kaloševiću organizirana su dva edukativna predavanja:Uticaj čiste vodena zdravlje čovjeka, predavač dr. med. Rifat Sejdinović i Značaj, monitoring i uloga rijekeUsore, predavač dr. Mirano Jupić. Edukativnim predavanjima su prisutvovali učenici škole kao i djeca sa posebnim potrebama.
Učesnici edukativnih predavanja. Desno predavači dr. Sejdinović i dr. Jupić
Nakon edukativnih predavanja djeca su krenula prema jezeru Mrkotić gdje su pomogli u zasađivanju stotinu sadnica drveta katalpe pored jezera i rijeke Usore. Na tom putu pokupili su smeće sa puta i obale rijeke Usore. Cilj je širenje svijesti o potrebi očuvanja životne sredine.Nakon toga djeca su se družila uz sokove, sendviče i čevapčiće.
Prije početka edukativnih predavanja, djeca su zajedno sa starijim postavila tablu sa natpisom “Ne bacaj smeće, sadi cvijeće”. Ovakvih tabli napravljeno je pet i biće postavljenena više mjesta uz rijeku Usoru.
Ovaj projekat je dio Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu ReLOaD koji finansira EU, a implementira Razvojni program UN-a (UNDP). Vrijednost projekta je 19.500 KM. Projekt menadžer je Besim Sejdić, a prvi saradnik u realizaciji je Mirsad Srkalović.
Jedna tabla sa natpisom Ne bacaj smeće sadi cvijeće postavljena je na ulazu u školu
Posjeta Dnevnom centru za djecu i oidrasle s posebnim potrebama
Od 29.10.2015. godine u Tešnju egzistira Dnevni centar za djecu i odrasle sa posebnim potrebama kao Poslovna jedinica JU Centar za djecu i odrasle osobe s posebnim potrebama Ze-do kantona koja je u nadležnosti Ministarstva za socijalnu politiku i izbjeglice Ze-do kantona. Prije četiri godine stavljen je u funkciju izgrađeni prostor uz obdanište koji je izgrađen zahvaljujući donaciji tešanjskog poduzetnika Hajrudina Ahmetlića. Pored Tešnja ovakve ustanove postoje u Visokom,Žepče/Maglaj, Zenica (gdje postoji i Centar za rane intervencije). Navedene institucije imaju oko 300 korisnika.
Prije osnivanja Dnevnog centra u Tešnju realizovan je pilot projekat UG Dnevni boravak.
Dnevni centar u Tešnju danas koristi 49 osoba sa invaliditetom uzrasta od 6-33 godine. Oni su podijeljeni u tri grupe:individualni podsticaj od 6 godina, djeca školskog uzrasta 10-18 godina i odrasli preko 18 godina. Sa njima rade 3 uposlena:defektolog ujedno i voditelj Dnevnog centra, fizioterapeut i socio-pedagog. Pored njih sa polaznicima radi i pet volontera od kojih su dvoje logopedi. O jednom volonteru, Marici Ružić, sam pisao, a druga dva su Lidija Sejmenović i Sabina Softić.
Erna Šišić Samardžić
Voditeljica Dnevnog centra je Erna Šišić Samardžić. Rođena je 1992. godine u Doboju od oca Fuada Šišića (nije Fuad Šišić bivši načelnik Općine) i majke Enese. Završila je OŠ HusoHodžić, zatim Srednju medicinsku školu u Tešnju, a Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Tuzli-smjer defektologija i stekla zvanje defektologa.
Nakon završetka fakulteta radi u Dnevnom centru kao defektolog u grupi djece školskog uzrasta, a voditelj Dnevnog centra je od marta ove godine.
Sljedeće sedmice, povodom godišnjice osnivanja Dnevnog centra planirano je održavanje Dana otvorenih vrata na jezeru Mrkotić uz učešće invalidnih osoba iz ostalih centara Ze-do kantona. Pridružit će im se i organizacije iz Gračanice, Tuzle i Klokotnice. Učestvovaće Streljački klub za osobe sa invaliditetom, Odred izviđača ” Crni vrh” iz Tešnja, Streljački klubTešanj. Orgnizirat će se razna takmičenja.
Nedim Merzić Neko
Jedno od najpoznatijih tešanjskih muzičkih imena je zasigurno Nedim Merzić Neko.Dogovorio sam kafu u Fontani kako bih zabilježio njegovu muzičku karijeru.
Ljubav prema muzici kod Nedima su inicirali članovi muzičkog sastava Alkatmeri u kome su svirali Nedžad Sarić, Ismet Pašalić,Reuf Kapić, Aljo Agić Bajgura, Sead Deljkić Čkalja, Enes Halilović Mucika, Senad Durkalić. Želju da i on postane muzičar i da svira gitaru pojačale su i djevojčice koje su posebnim očima posmatrale gitariste. Kada mu je tetka Hatka kupila gitaru u knjižari kod Safete Ahmetović, koja se zvala Bambi, počeo je samouk da ovladava tonovima sa ovog instrumenta. Neke osnovne stvari pokazao mu je u svojoj kovačnici Nazif Tahić koji je svirao gitaru. U osnovnoj školi nastavnik muzičkog je bio Radovan Markov kod koga je počelo intezivnije učenje sviranja i poznavanja nota. U školi su osnovali muzički sastav koji su sačinjavali:Haris Vejzović, Muhidin Panjalić, Adnan Ljevaković, Nijaz Nuhanović. Nastupali su na školskim priredbama u školi i u Domu kulture. U školi su organizirane i dječije igranke na koje su dolazili nastavnici i roditelji.
Nakon upisa u srednju školu počinju razmišljanja o formiranju rok benda. Inspiracija je tada popularni sastav Bijelo dugme. Svoju želju su realizovali osnivanjem rok benda Generacija sretnika, a sačinjavali su ga:Mirsad Vukalić, Suad Livnjak i Adnan Ljevaković. Tu je bio i Enes Halilović Mucika koji je stariji i koji ih je okupio, a jedno vrijeme je svirao bubnjeve. Solisti su bili:Nurija Galijašević, Amir Pilav Cvale, Smail Hujdur, Ibrahim Hujdur Cuni, Mirsad Vukalić. Prvi nastupi su bili u Mekišu, gdje su i vježbali. Nastupali su u Tešnju, Doboju, Jelahu, Tesliću, Maglaju i Žepču. Bili su učesnici poznate gitarijade u Vrpolju u Hrvatskoj gdje su osvojili treće mjesto. Nedim je autor muzike i aranžamana, a autor teksta je bio Mirsad Vukalić. Njihove muzičke sposobnosti prepoznao je Vukojević Baja iz Doboja koji im je bio menadžer i obezbjedio kvalitetne instrumente i veoma važna gostovanja.Kada je bend bio na vrhuncu počinje se osipati odlascima članova benda u JNA. Nedim je u u vojsci radio u vojničkom klubu gdje je bio vođa orkestra.
Nedim Merzić Neko
Po povratku, sa starim muzičkim sardnicima Mirsadom Vukalić, Adnanom Ljevaković, Ibrahimom Hujdur i Suadom Livnjak formira rokerski bend Manis (prva slova imena). Ovaj sastav stekao je veliku popularnost. Nastupao je po cijeloj BiH, ali i u Hrvatskoj, Srbiji, Njemačkoj kada su i dobro zarađivali. Manis traje od 1985 do 1990. Godine kada se gasi. Sa Emirom Bajraktarevićem i Suadom Livnjakom,Nedim obnavlja Alkatmere. Na repertoaru je prije svega sevdalinka, ali i starogradske pjesme. Veoma aktivni su i tokom rata 1992-1995 kada sviraju kao muzička grupa pod okriljem Trećeg korpusa, odnosno OG 7 gostujući i po linijama odbrane kada su to prilike dozvoljavale. Tada su snimili i CD sa spotom koji se vrtio na TV Zetel iz Zenice, a veliki broj primjeraka pojavio se u Njemačkoj. U sastavu su bili Ismet Pašalić, Emir Bajraktarević, Nedžad Delić, Zlatko Mehinović i Mirsad Vukalić. Solista, uz Emira i Ismeta, bila je i Vildana Smailbegović. Kao pridruženi članovi svirali su i Said Jusić i Nedžad Hadžiselimović na trubi. Veliku podršku su im tada davali Rifat i Vahidin Kantić.
Poslije rata nastavljaju svirati po BiH, Hrvatskoj i Srbiji, a povremeno im se pridruživao i Enis Bešlagić kao voditelj. Nedžad Delić i Zlatko Mehinović odlaze živjeti u inostranstvu, Ibrahim Hujdur se povlači i aktivnosti službe. Alkatmeri su dobili značajno pojačanje u Damiru Galijaševiću koji i danas sarađuje sa njima.
Sa Damirom Nuhbegovićem, Mensurom i Elmom Krdžalić osniva 2014. godine rok sastav DNK, koji je i danas povremeno ima nastupe.
Nedim Merzić je unazad pet godina aktivan i u Jelaškim tamburašima sa kojima je imao više nastupa kao što su u nastupi u Banja Luci i Hrvatskoj. Od 2010. godine Nedim organizira školu gitare. Do sada je oko 50 djece osposobio da sviraju gitaru. Trenutno ih školu pohađa njih 12.
Nedim Merzić je rođen 1963. godine u Tešnju. Nakon završetka osnovne škole završio je ŠUP, zanimanje metalostrugar. Do danas radi u Tvornici svjećica Enker prvo kao majstor strugar, zatim poslovođa, a danas obavlja poslove kontrolora.
Foto zabilješke
Na sportskom terenu kod Simetrala mijenja se podloga, a postavit će se i ograda koja će dijeliti terene od staze kojom se prolazi od parkinga pored igrališta do Simetarla.
Stare fotografije
Na sportskoj dvorani OŠ Abdul Vehab Ilhamija obavljaju se završni vanjski radovi. Predstoje unutrašnji, posebno izbor i izvedba podloge- kaže pomoćnik direktora Muhamed Agić
Fotografiju mi je poslao Haris Srkalović, Tešnjak koji živi i radi u Njemačkoj.
Sa table na Gornjoj čaršiji