Tešanjski dnevnik 2-9.3.2020. godine

Koronavirus stigao u BiH. U RS potvrđena tri slučaja. Virus iz Italije “donio” državljanin BiH koji je boravio u Italiji. Zadnji podaci govore da je u svijetu zaraženo 103 000 ljudi. Na izvorištu Koronavirusa u Kini smanjuje se broj oboljelih, ali je u drugom zemljama u porastu. Na prostoru regiona nema ga samo u Crnoj Gori, Albaniji i Kosovu. Stanovništvo u Italiji je najviše ugroženo poslije Kine. Za 24 h umrlo 49 ljudi od ukupno 197, a zaraženo je 4636. Za 16 miliona Italijana ograničeno je kretanje.

Emigrantska kriza kulminirala otvaranjem granice Turske za emigrante. Tako pored svih unutrašnjih problema našoj zemlji prijeti, pored epidemija, i novi val migranata. Teško je očekivati u ovako pdijeljenoj zemlji brz i jasan odgovor države. Već kod potrebe jačanja granica sa vojnicima nastale su opstrukcije.

Afera u SDA nastala u Sarajevu nakon kantonalnih izbora završit će se vjerovatno odstupanjem sa svih pozicija predsjednika Kadrovske komisije, odustajanjem od izbora dva ministra koji se spominju u aferi (jedan se već zaposlio u općini Centara) i to će biti kako narod kaže “Babo ručo”. Mnogi ne vjeruju u temeljite promjene jer se ovdje radi samo o malom dijelu ledenog brijega koji je izvirio iz vode. Vrijeme relativno toplo, promjenjivo sa kišom i slabim jutarnjim marazem u dva dana.

Dan žena

Za međunarodni praznik žena 8. mart obično u gradu bude više ponuda za cvijeće nego što je to u ovoj godini. Ja sam zabilježio samo jedan štand sa prodajom cvijeća. Bez obzira na strah koji se pomalo uvlači i u naše sugrađane praznik je svečano obilježen u restoranima Central, Teša i Ukus. Obišao sam ove restorane i dobio informaciju da su sva mjesta popunjena (u Centralu restoranski dio plus tarasa), i da se uglavnom radi o ženama gostima koje dolaze u organizovanim grupama.

Tošk pobjedom nad Igmanom započeo drugi dio sezone

Početak drugog dijela prvenstva Prve Federalne lige
Tošk je odigrao u Tešnju sa Igmanom iz Konjica. Uslovi za igru su bili nemogući. Blatnjav teren nastao nakon što su u subotu odigrane dvije utakmice mlađih kategorija nije pružao nikakve uslove za igru pa je nemoguće bilo sagledati snagu Toška nakon nekoliko igračkih promjena. Utakmica je završena rezultatom 1:0 za Tošk, a pogodak sa penala dao je Dino Dizdarević

Kafa sa Zaimom Hujdurom, ratnim snimateljem

Postoje ljudi koji su tokom rata obavljali neke specifične poslove, a rezultati njihovog rada ostaju za sva vremena da govore o ratnim događanjima. Među njima su svakako i ratni snimatelji. Tokom proteklog rata sretao sam dvojicu, a za neke sam čuo. Pored Ekrema Deljkića to je bio i Zaim Hujdur. On mi je kazao da je Fahrudin Kopić bio ratni snimatelj u 204 brigadi, a Lun u 203. Dogovorio sam kafu u OŠ 1. Mart u Jelahu gdje Zaim radi.

Zaim Hujdur je rođen 1959. godine u Jelahu gdje je završio osnovnu školu, a automehaničarski zanat u Tesliću. Radio je u građevinskoj firmi MS Proing iz Jelaha, zatim na TV Amna iz Tešnja, a potom u OŠ Bratstvo (danas 1. mart Jelah) gdje radi i danas kao energetičar.

Za fotografiju se počeo zanimati još u petom razredu osnovne škole zahvaljujući nastavniku Mehmedu Letiću koji je vodio Klub mladih tehničara (klub je ostvario značajne rezultate na međunarodnim takmičenjima) gdje je bila i foto sekcija. Već 1974. godine škola je imala kameru Normal kvarc 5 sa kojom je snimao dolinu Usore, a film je razvijan u Münchenu. Od 1975. godine Zaim ima svoj forto aparat i laboratoriju za razvijanje filmova.

Muharem Ahmić Maroko je 1989. ili 1990. godine kupio Beta kameru za snimanje. Nije znao rukovati s njom pa je Zaim ovladao rukovanjem i počeo snimati. Prvi javni događaj koji je snimio je bila fudbalska utakmica Borac-Tošk.

Počinje rat, Adem Kantić mu daje svoju kameru VHS C.

Kao dobrovoljca, ratni angažman (od 12.4.1992. godine) Zaima dovodi u komandu jelaške jedinice gdje je bio zadužen za ABHO. Počinje snimati, uglavnom postrojavanja.

Vrlo brzo u Narodnom univerzotetu (danas Cko) gdje je egzistirao Radio Tešanj organizira se i TV program. Na TV programu su radili Hajrudin Redžović, Hasan Dolamić (Omerov), Senad Durkalić, a kasnije se priključila i Šahza Pobrić (Prnjavorac). Glavni i odgovorni urednik Radija i TV Tešanj bio je Amir Brka. Radio Tešanj organizaciono nije izdvojen iz Narodnog
Univerziteta, ali je zbog značaja u novim okolnostima Izvršni odbor Skupštine
Opštine donio posebnu Odluku o imenovanju Amira Brke za glavnog i odgovornog urednika. Tako je de fakto od početka agresije (sasvim razumljivo za ratno stanje) Radio i TV Tešanj funkcionirao nezavisno i samostalno, pod direktnom ingerencijom Izvršnog odbora Općine.

TV je organizirana unutar Radio Tešnja, a proizvodili su dnevnu Tešanjsku hroniku, i to tako da se na dva video-rekordera sa VHS kaseta, na kojim su bili snimci načinjeni u toku dana, montirali tu uglavnom jednosatnu emisiju, koja  je u eter puštana sa trećeg video-rekordera koji se nalazio na repetitoru na Paklenici. TV je prestala s radom kad je došlo do prekida snabdijevanja električnom energijom, a Radio Tešanj je nastavio s kontinuiranim radom uz pomoć agregata za proizbodnju električne energije.

Zaim sjedi na točku topa

Prvo snimanje neposrednih ratnih dejstava Zaim je imao je 1992. godine, kada je neprijatelj zauzeo jedan dio teritorije u Miljanovcima, a onda su jedinice TO vratile neprijatelja na početne položaje, ali i stanovništvo.

Hajrudin Redžović je bio dopisnik TV Sarajeva i on je Zaimu obezbjedio Rješenje Predsjedništva BiH kojim se postavlja za ratnog snimatelja. Zaimov rad je bio neposredno na ratnim linijama ili uz artiljeriju u pozadini koja je opet veoma često bila pod udarom neprijateljske artiljerije. U jednoj akciji doživio je kontuziju od detonacije, onesvjesto se, a zahvatio ga je plamen nakon što je u neposrednoj blizini pala granata. Jedan mladić je poginuo, a nekoliko ih je ranjeno.

Drugi slučaj koji nikada neće zaboraviti je avioraketiranje Tešanjke:

– Ja i Hajrudin Redžović smo zastali u Tešanjci jer nam se auto pokvario. Znao sam šta je u pitanju pa sam Hajrudina poslao da nađe rezervne dijelove koje bi trebalo promjeniti. Dok sam ga čekao otišao sam u jednu od službi 203 briigade kada se desilo aviogranatiranja centra Tešanjke. Izjurio sam istog časa sa kamerom i naišao na zid dima i prašine kroz koji sam nazirao posljedice. Bila je tu jedno malo dijete, jedan mladić teško ranjen. Pratio sam dolazak građana i transport ranjenih, a potom smo otišli u Ratnu bolnicu i tamo snimali. Tek kada je sve prošlo osjetio sam pritisak te strahote koje su davale slike mrtvih, posebno djece. Tog dana se u Zenici održavao ZEPS, a filmski materijal koji je Redžvić poslao emitovala je Duška Jurišić na udarnom Dnevniku koji je zbog toga kasnio 5 minuta, a Redžović je snimak direktno komentarisao.

Danas kao spoljni saradnik Coding d.o.o. snima poneki dokumentarac, marketingški materijal sa izvrsnom kamerom firme. Staž po Rješenju Predsjedništva nije mu priznat u ratni staž.

Na kraju sjetno kaže da voli svoju domovinu, ako zatreba opet bi je branio, ali ovakvu državu i sve one koji je vode ne voli pa i ne podnosi. Prije desetak godina se zakleo da više nikada neće snimati ni jednog političara. I nije snimio ni jednog.

Tešnjaci na tragovima nauke, Škola robotike

U nekoliko zadnjih Tešanjskih dnevnika pisao sam o mladim Tešnjacima koji po svijetu rade na ozbiljnim naučnim projektima. Impresioniran sam bio nastavnicoma i djecom u OŠ Huso
Hodžić i njihovom radu u STEM kabinetu. Bio sam u kabinetu TRA i pratio rad na obukama i
slušao informacije iz razvijenih zemalja. Tražim naše Tešnjake u Sarajevu i njihovim naučnim radovima. Želim pokazati da se naukom i novim tehnologijama može baviti i u BiH. Saznajući informacije o resursima koje imamo slagala mi se u glavi slika kako talentovanu djecu iz osnovnih škola pripremamo sa IT znanjima, a u srednjoj već naoružavamo alatima i pretvaranju znanja u biznis. San mi se ostvario kada sam neki dan u Mann und Hummelu sreo Admira Agića diplomiranog mašinskog inžinjera i sa nekoliko riječi ispriča mi priču koju sam želio čuti. Da li ste čuli da u Tešnju postojo škola robotike za djecu iz osnovnih škola? Ja nisam znao dok nisam sreo Adija. To je bio razlog za kafu u Vanili i evo šta sam saznao o Admiru, njegovom radu i Školi robotike.

Admir Agić Adi

Admir Agić je rođen 1978. godine u Jelahu od oca Izudina i majke Nedžade rođene Handžić. Osnovnu školu je završio u Jelahu, Gimnaziju u Tešnju, a Mašinski fakultet i CISKO akademiju (IT sitemi) je završio u Sarajevu. Svoja znanja je obogatio obrazujući se preko online kurseva koji nisu skupi, troškove čini samo štampanje diploma.

Kao diplomirani mašinski inžinjer radio je u Mann und Hummelu u procesima održavanja, tehnologije i prodaje gdje i danas radi.

Polaznici Škole
robotike za vrijeme obuke

Zajedno sa Mustafom Deljkićem osniva privatnu firmu Kolektiv koja se bavi informativno uslužnim djelatnostima. Uvode info sisteme, izrađuju aplikacije za web portale i dr.). Uveli su info siteme u firmama FAD-u, Festa, MCE i drugim. Kroz sve poslove javljali su se zahtjevi za uvođenje “pametnih” sistema. U Saradnji sa firmom Festa napravljena su pametna vrata koja se otvaraju na osnovu biometrijskog prepoznavanje lica. Na istom principu napravili su mini model u Školi robotike i programiranja.

Škola robotike i programiranja nastala je u želji da se u Tešnju napravi prva laboratorijska radionica gdje bi djeca uz stručni nazor mogla razvijati znanja i praviti razne projekte. Škola je privatna, a u Školi robotike uz Admira radi i njegova supruga.

Relizacija programa ostvarena je u saradnji sa privatnim školama iz Sarajeva i školom stranih jezika Step by step iz Tešnja čije prostorije koristi. Pored Tešnja Škola radi i u Zenici, a u planu je otvranje u Žepču i Doboju. Sada imaju oko 50 učenika u dva uzrasta. Sljedeća ideja je saradnja i uključenje naših ljudi koji su stekli znanja i rade u EU na promociji robotike. Ideja je da se formira i udruženje. Fokus je na ljudima koji su spremni uložiti više entuzijazma za prijenos znanja nego želje za zaradom. Prihode Škola robotike ulaže u elemente za rad (mikroprocesori, motori, meh dijelovi i dr.). Cilj je da se djeca obuče i usavrše za rad u IT tehnologiji sa željom da u dogledno vrijeme otvore svoju IT firmu i u Tešnju. Da su djeca u Školi robotike stekla informatička praktična znanja pokazuje i podatak da su u Sarajevu na jednom takmičenju u konkurenciji preko 200 takmičara osvojili prvih osam mjesta. Takmičenje je bilo u kreiranju video igara.

Naučni skup o Miljenku Jergoviću

Posjetio sam Centar za kulturu i obrazovanje i direktora Amira Brku kako bih detaljnije spoznao organizaciju i rad Radija i TV Tešnja na početku rata o čemu je pričao Zaim Hujdur, a i da bih pokupio program Tešanjskog proljeća i saznao planove za ovu godinu. On mi reče da je, pored ostalog, već urađen i verifikovan projekat naučnog skupa o djelu Miljenka Jergovića, koji će biti održan 4. i 5. decembra, u programu manifestacije Dani grada Tešnja.

Organizacioni odbor skupa čine prof. dr. Enver Kazaz (predsjednik), Amir Brka, Ivan Lovrenović, prof. dr. Anisa Avdagić i Semezdin Mehmedinović, a već je više od 20 prijavljenih učesnika skupa. Smatrajući da je to još jedan izuzetan međunarodni događaj koji organizuje ova naša ustanova, pa prenosim nekoliko informacija iz projekta:

Jergović spada među najznačajnije pisce iz naše regije, a njegov spisateljski značaj i renome odavno su nadmašili regionalne okvire i proširili se na prostor Evrope i svijeta. Zato je Jergović danas najprevođeniji i u Evropi najnagrađivaniji regionalni pisac. Rođen u Sarajevu, on je svoj spisateljski opus započeo u okvirima bosanskohercegovačke književnosti, da bi preseljenjem u Zagreb sudjelovao i u hrvatskoj književnoj praksi. Neka njegova djela dobila su kultni kanonski status, pa se preko njih regionalna književnost reprezentira u svijetu. Osim što je vrstan pjesnik, prozaist i romansijer, Jergović je i esejist, kolumnist, publicist, pa se njegov opsežno djelo ukazuje kao paradigmatski izazov književnoj kritici, politologiji, sociologiji, pa i filozofiji – za složena multidisciplinarna istraživanja koja bi, osim njihove analize i ocjene, mogla doprinijeti i samoosvješećenju naše današnje društvene situacije i eventualnih nacrta budućnosti. O Jergovićevom djelu pisano je u regionalnim okvirima relativno malo, pa je ovaj skup od izuzetne važnosti za književnu kritiku, povijest i teoriju književnosti.

Miljenko Jergović u Tešnju 7.12.2018. godine

Stare fotografije

Tešanj 1909. godine

Sa table na Gornjoj čaršiji

About Husein Galijasevic

Komentariši