Sarajevo, grade moj

Grad su ljudi, a ne zidovi.

Tukidid

Prije 40 godine sam boravio u Sarajevu kao student. Studentski dani su po mnogo čemu specifični jer je to doba mladosti: doba intenzivnog sticanja znanja, doba oblikovanja ličnosti, doba raznih iskušenja i izazova koja se čine neizbježnim u tim godinama. U tim godinama sam zavolio Sarajevo. Sarajevo je poslije toga prošlo kroz velike oluje kao i veliki dio Bosne i Hercegovine, bilo je pod nevjerovatno dugom i nemilosrdnom opsadom pred očima cijelog svijeta. Po stanovnicima tog olimpijskog grada ispaljeno je sve što je bilo na raspolaganju onima (vojsci RS-e) koji su ga opsjedali a stradanja nisu poznata samo onima koji ne žele znati istinu.

Danas svjedočimo posljedicama. Sarajevo misli da je sve to preživjelo ali svakodnevno pokazuje da nije. Očigledno su posljedice stradanja i drugačije od onih kojima smo svjedočili. Kada granate padaju, kada neljudi pucaju po ljudima, kada objekti gore i urušavaju se, kada ljudi leže u krvi na ulicama – te strahote su očigledne. Svako ko to vidi izvana ne može ostati miran. Sada kada pogledamo godine kroz koje smo prošli, a četvrt stoljeća nije malo, treba da vidimo gdje to ideš Grade moj? Ono što se vidi sa strane, ni izdaleka ni izbliza, ne vidi se kuda ideš Grade moj. Uz svu ljubav i razumijevanje koje zaslužuješ, Grade moj, imam veliku brigu. Jer ako Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, ne zna kuda ide – kako će znati Bosna i Hercegovina? Ako se Sarajevo nije uspjelo za 25 godina izliječiti od strahota i posljedica agresije nad Sarajevom, kako će se izliječiti Bosna i Hercegovina?

Oni koji su sve to prošli, neposredno ili sa strane, makar bili na istoj strani – na strani Sarajeva koje je ubijano, ne snalaze se. Kao da su se izgubili nad ruševinama onog što je Sarajevo bilo i ne mogu da krenu dalje. Kao da svako daje sebi za pravo i kao da svako ima obrazloženje za sebe. Kao da je sam veličanstveni čin odbrane Sarajeva ostavio traga da svi sada brane samo svoje interese i svoja stajališta. Kao da se to dvoje pogrešno povezalo, spojilo, kao da je pogrešno sraslo. Nadam se da ipak nije.

Jer to dvoje ne treba na taj način povezivati. Iz nasljeđa veličanstvene odbrane treba krenuti u ofanzivu izgradnje novog društva ali na istim vrijednostima: na žrtvi u zajedničkom interesu, na bavljenju politikom kao brigom za javnim dobrom, na izgradnji efikasne uprave, na transparentnom korištenju resursa u najboljem zajedničkom interesu, na zapošljavanju u javne službe sposobnih, na redu i čistoći, na izgradnji grada koji će biti primjer dobre prakse bar na Balkanu. To bi onda bio relevantan odsjaj Sarajeva, podizanje iz pepela, konačna pobjeda nad onim koji su pucali po njemu. Jedan model života u kome nema razlike među stanovnicima pred javnom upravom, svi su u istom redu ali niko dugo ne čeka, svi imaju ista prava koja kada dođu na red i ostvari, bez posebnih preporuka, veza i uvezivanja, bez mutnih radnji u izboru javnih funkcionera i javnih tendera. A za Gradsko vijeće Sarajeva danas bi bilo najbolje da isključi kamere, da niko ne daje nikakve izjave za javnost, da se zatvore u tu salu kao da je Sarajevo pod opsadom i da progovore jednim glasom: nesebičnim, univerzalnim, fer i korektnim spram onih koji su ih birali bez obzira na sve razlika. Ili upravo zbog svih razlika. A onda neka uključe kamere i progovore.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *