Mala bosanska kasaba Tešanj imala je burnu historiju. Artefakti pokazuju da je ovdje živio čovjek iz neolita, bronzanog doba, da su ovdje, u utvrdi što se izdiže iznad kasabe, živjeli Iliri, Rimljani, Kelti. Tešanj je bio kraljevski grad u Srednjoj Bosni, a od 1520. do 1878. godine gospodarili su Turci. Stanovnici Tešnja imali su svoju crkvu, koju su pohodili hrišćanski misionari, a Turci donose vjeru – Islam. Turci su učinili grad urbanom sredinom, gradeći džamije, trgovačke radnje, vjerske škole. Oni su na ove prostore donijeli i tadašnje vrijednosti civilizacije.
Napravili su tijesne sokake, trgovine i kafane sa ćepencima, na kojima se pila kafa. Ovuda su prolazili trgovački karavani. Jednu veliku silu, Tursku, zamijenila je druga svjetska sila – Austro-Ugarska, utemeljena na nekim drugim, novim civilizacijskim vrijednostima.
Tešanj je bio administrativno sjedište kotara. Na čelu je bio gradonačelnik, a svu vlast držala je austrougarska administracija.
Ferid i Draginja
Jednog dana u Tešanj dolazi kočija, truckajući se bosanskim stazama dva dana, sa veoma važnim putnicima. Došao je Savo, novi gradonačelnik, sa svojom lijepom, puno mlađom ženom Draginjom. Draginja je bila ljepotica, obučena po evropskoj modi, nabavljajući haljine, šešire i drugu garderobu u Veneciji.
Smjestili su se u zgradu kotara, gdje su stanovali odmah uz kancelariju gradonačelnika.
Ferid Azabagić je mladi Tuzlak, sin reis-ul-uleme Mehmeda Teufika Azabagića, vrhovnog poglavara muslimana u BiH. Završio je konzularnu školu u Beču i u zvanju konzula počeo raditi u Skadru, u Albaniji. Otac je isposlovao kod vlasti Austro-Ugarske svojim autoritetom da se preseli u Tešanj, kako bi bio sigurniji u odnosu na Skadar. Došao je u Tešanj 1903. godine, veoma kratko vrijeme nakon dolaska gradonačelnika.
Kasaba je imala svoja pravila. Žene muslimanke nisu se pojavljivale u javnom životu niti na ulicama. Živjele su u svojim kućama, ograđenim drvenim tarabama, kako bi se sakrile od pogleda. Lijepa plemkinja Draginja, u raskošnim haljinama, izazivala je požudne poglede tešanjskih begova.
Uprkos vjerskim zabranama, Tešnjaci su bili stalni gosti birtija i kafana, gdje su pjevale i igrale atraktivne žene. Ubrzo nakon dolaska, njima se pridružio i gradonačelnik.
Da mu žena ne bi ostajala sama, zamolio bi konzula da joj pravi društvo na zabavama i igrankama. Nakon nekoliko takvih izlazaka rodila se strasna ljubav. Jedne večeri, nakon zabave u groblju Obješenica, pali su u strasne zagrljaje i poljupce. Kad god im se ukazivala prilika, bili su zajedno – često i u bračnom krevetu gradonačelnika. Ljubav se rasplamsala i više se nije mogla kriti. Mahalama se pronosila priča o ljubavnicima, nevjeri i prevari. Za konzervativno društvo kakvo je bilo u kasabi, to su bili neoprostivi grijesi: bračna nevjera i ljubav sa hrišćankom.
Draginja i Ferid su našli smiraj u grobljima koje dijeli jedno malo brdo
Počeše dolaziti šaputanja čaršije i do gradonačelnika. Strasna ljubav se više nije mogla kriti. Reakcija gradonačelnika bila je žestoka. Utjehu je nalazio u birtiji. Kada je jedno veče kasno došao u svoj stan, u krevetu je našao u samrtnom zagrljaju svoju suprugu Draginju i mladog konzula Ferida. Na stolu su stajale čaše za vino koje su ispili sa otrovom i tako zajedno otišli u smrt, svjesni da ne mogu jedno bez drugog, a njihova ljubav nije se mogla nastaviti u zajedničkom životu.
Ferid je sahranjen u ono isto groblje i skoro na istom mjestu gdje je prvi put vodio ljubav sa svojom Draginjom, a Draginja samo preko malog brda, u pravoslavnom groblju.
Feridov otac, reis-ul-ulema, krenuo je na dženazu, ali kada je u Tešanjci, mjestu blizu Tešnja, saznao kako je završio život njegov sin, vratio se u Tuzlu, jer se sinov čin samoubistva u islamu smatra velikim grijehom.
Feridov mezar od velikog pjesnika Muse Ćazima Ćatića dijeli samo put za bolnicu, a Draginjin samo preko brda, u pravoslavnom groblju.
Love story of Tesanj
The small town of Tešanj has had a tumultuous history. Artifacts indicate that people from the Neolithic and Bronze Ages lived on the territory, that Illyrians, Romans, and Celts once resided in the fortress which was overlooking the town. Tešanj was a royal town in Central Bosnia and was ruled by the Ottomans from year 1520 to 1878. Its residents had their Church, which was habitually visited by Christian missionaries, while the Ottomans introduced a new religion for the locals – Islam. The Ottomans urbanized the town by building mosques, trading shops, and religious schools, in an effort to bring contemporary values of civilization to the small town of Tešanj.
They established narrow streets with shops and cafés, where coffee was served. Trading caravans often passed through here. After the Turks’ long reign, one great global power – The Ottoman Empire -was then replaced by another, Austria – Hungary, which brought new ideas of civilization together with its arrival.
Tešanj became the administrative center of the district, headed by a mayor, with all authority held by the Austro-Hungarian administration.
Ferid and Draginja
One day, after two days of bumpy travel on Bosnian paths, a carriage arrived to Tešanj carrying respectable passengers. In the carriage was the new town mayor named Savo, with his much younger and beautiful wife Draginja. She was a stunning woman dressed in European fashion, procuring dresses, hats, and other attire from Venice.
They settled down in the district headquarters building, living next to the mayor's office.
Ferid Azabagićis a young man from the city Tuzla, the son of Reis-ul-Ulema Mehmed Teufik Azabagić, the supreme leader of Muslims in Bosnia and Herzegovina. Ferid had completed consular school in Vienna and began his career as a consul in Shkodër, Albania. His father used his authority with the Austro-Hungarian authorities for transferring Ferid to Tešanj as Tešanj was considered safer than Shkodër. Ferid arrived to Tešanj in 1903, shortly after mayor’s arrival.
The small town, however, had its own rules. Muslim women could not be seen in public settings, nor in the town streets. Instead, they were strictly instructed to stay in their homes, where they were hidden behind wooden fences. However, the beautiful aristocrat Draginja, in her luxurious dresses, attracted the admiring gazes of Tešanj’s noblemen.
Despite religious prohibitions, the men of Tešanj were regular patrons of taverns and cafés, where attractive women were singing and dancing Shortly after the mayor's arrival, he joined the events as well.
That left his wife Draginja unaccompanied, thus the mayor asked the consul to accompany her to other social gatherings and dances. After several such outings, a passionate love affair blossomed between Draginja and Ferid. One evening, after a party, they fell into each other's arms, sharing passionate embraces and kisses at the Obješenica cemetery. They were together whenever they had the opportunity, often even in the mayor’s marital bed. The love of the two young people grew so fierce that it could no longer be hidden. Rumors about love, infidelity and betrayal spread across neighborhoods. For the conservative society of Tešanj at the time, these were some of the most unforgivable sins: marital infidelity and love with a Christian woman.
Draginja and Ferid found their rest in cemeteries only a small hill away
The town whispers eventually reached the mayor. The passionate love could no longer be hidden from anyone. The mayor’s reaction was intense; he sought solace in taverns. One evening, upon his return home, he found Draginja, his wife, and Ferid, the consul, in a deathly embrace in his bed. On the table were glasses of wine which they had laced with poison and so they had choosed to die together, knowing they were unable to live without one another, nor to continue their love together.
Ferid was buried at the cemetery, almost at the exact same place where he first had made love to Draginja. And Draginja, just across the small hill at the Orthodox cemetary.
Ferid's father, Reis – ul – Ulema began his journey to attend his son's funeral. However, upon reaching Tešanjka near Tešanj, he had heard of how his sons life had come to an end, and returned to Tuzla, since suicide was considered to be a grave sin in Islam.
Ferid’s grave lies near that of the great poet Musa Ćazim Ćatić, separated only by a hospital road, while Draginja rests just over the hill, at the Orthodox cemetery.
Priredio
Husein Galijašević
Prijevod na engleski jezik
Lana Galijašević