TESANJ.NET stranica grada
Ko lopovu gleda kroz prste i sam je lopov.
…i svjesno međusobno povjerenje ne proigravajte,…
Ljudi ponekad koriste samo intelekt, oslanjajući se samo na svoju pamet, kako bi postigli neke ciljeve. U pravilu se radi o sebičnim ciljevima. Način na koji se dostižu takvi ciljevi su često nečasni, pogrešni, uzimaju nečije tuđe pravo. Kako bi naši stariji rekli: ne misle o tuđem haku, o pravu drugih.
Pitam se: može li iko biti ponosan na to? To nije pitanje intelekta. Očigledno je da ljudska pamet može smisliti i uraditi prevaru. Ali ovo je pitanje srca. Osjećamo li pravo drugih ljudi, osjećamo li čak svoje kolege kao prijatelje, kao ravnopravne, kao nekog na koga se možemo osloniti ili kao nekog ko će nas prevariti? To bi trebale biti veoma ozbiljne dileme za svakog pojedinačno, i jednom, kada s tim izađe na čisto više se ne bi trebao vraćati na to.
Nije teško čovjeka prevariti. Pogotovo nekog ko vam vjeruje. Voditi kampanju 30 dana zajedno, rame uz rame, s ponosom, i nakon svega neko se napravi pametan i izigra povjerenje koje je stajalo među ljudima. A šta znači izigrati povjerenje? Ima li to uopće značenje za one koji u tome sudjeluju? Znaju li oni da time postaju ljudi od nepovjerenja? Kako će se osjećati sutra kada prođu pored svog kolege ili kolegice čiji su mandat možda dobili? Hoće li uopće misliti o tome? Hoće li savjest proraditi, ili neće čak ni to. Hoće li biti primjer loše prakse? Na koga će se ugledati oni koji dolaze? Na one koji kradu ili one koji ne kradu?
Ljudi, prilično jednostavno, padaju u sopstvenu zamku. Pri tome se može čuti kako čak pravdaju takva ponašanja: svi to rade, ne može se pošteno ništa postići, nema to veze,…i slične nepromišljenosti. A ne rade to svi. Na žalost, radi znatan broj, ali ne rade svi. Okolnosti otkrivaju neke od izrazito sebičnih ljudi. Jedna od tih okolnosti je izborni proces. Čini mi se da je sve manje krađe glasova između političkih protivnika (ne tvrdim da ih nema), a sve viđe krađe unutar kandidata iste stranke. Kandidati koji dijele isti program, isti zajednički cilj, istu zastavu, isti slogan, i koji bi trebali dijeliti slične vrijednosti dođu u situaciju da kradu glasove jedni od drugih. Gaje davno prevaziđeni plemenski pristup. U višestranačkom političkom sistemu se ne biraju predstavnici mjesnih sredina, nego predstavnici političkih stranaka.
Kako se osjećaju oni koji su pokradeni, ili misle da jesu? Jer u situaciji nepovjerenja sumnja se širi. A sumnja je veoma opasan protivnik svakom. Pogrešno je pričati jedno, a uraditi drugo. Izjava da nije primarno važno ko će personalno dobiti najveću podršku, nego je primarno važno da svi zajedno dobiju maksimalnu podršku je u primjeni iznevjerena. Na žalost, jedan broj onih koji su iznevjerili zajednički proklamovane vrijednosti će ostati da provode zajedničku politiku i ciljeve. To je u startu ozbiljno potkopano. Kako im se može vjerovati?
Legitimno je da svaki kandidat svojom aktivnosti tokom kampanje pokuša animirati birače, komunicirati birače osiguravajući tako veće šanse stranci na čijoj se listi nalazi, a time i samom sebi. Nije fer samo lobirati za sebe kod onih koji će ionako glasati za listu na kojoj se kandidat nalazi, ali još se ne može smatrati krađom. Ali nakon zatvaranja biračkih mjesta, nakon što su građani zaokružili koga su zaokružili, nema više zaokruživanja, i nema pogrešnog upisa broja glasova na izvještaju o glasanju koji se dostavlja izbornoj komisiji. To i ne rade kandidati neposredno, oni ne smiju ni biti članovi biračkih odbora. Čak pouzdano znam da su neki kandidati apsolutno protiv toga, i da im se nešto slično dogodilo. To radi neko u njihovo ime, za njihov račun. Neko je sebi uzeo za pravo, ili prihvatio nečiji zahtjev, i neko je to dopustio i neće sankcionirati – iako je očigledno. Uzeti za pravo dodati nekom kandidatu pet, 50, 100 ili koliko god glasova, znači oduzeti nekom pravo koji je glasanjem građana stvarno izabran. To je više od krađe. To je prevara. Prevaren nije samo kolega, prevareni su građani, izborni proces, sistem. Prevareni smo svi.
Nije moguće da postoji takva razlika educiranosti među biračkim tijelom od sredine do sredine, ili čak od biračkog mjesta do biračkog mjesta, gledano u koeficijentima od 1,75 do 5,86. To je razlika od 330%. Kao što nije moguće da bilo koji kandidat može dobiti 100% glasova liste od 30 kandidata na kojoj se nalazi, i uopće veoma visoki procenti su potpuno upitni. Čak da je sveukupno biračko tijelo sa visokom školskom spremom, to nije moguće. To su mnoga istraživanja pokazala. Nema opravdanja za takav čin. Svako ko pokuša opravdati, samo povećava problem. Samo pokušava opravdati ono što je u svojoj osnovi pogrešno, i što dugoročno nikom neće donijeti dobro. Čak je u najvećoj mjeri potpuno beskorisno. Uvidom u pojedinačne rezultate kandidata po biračkim mjestima jedne političke stranke, napravio sam eksperiment. Oduzeo sam svim kandidatima glasove koji su dobili na domaćem terenu, u sredinama u kojima žive. Redoslijed unutar prvih 11 vijećnika se nešto promijenio, ali samo bi jedan vijećnik ušao novi a jedan bi ispao. Pa zbog čega rušiti međusobno povjerenje? Kako narod kaže: zar treba zaklati vola zbog jednog kilograma mesa?
Što prije se ovakve pojave sankcioniraju, prije ćemo i lakše ćemo izgraditi zajedničke vrijednosti, osloboditi energiju i učiniti izbore mnogo snažnijim i korisnijim za zajednicu. Ne treba očekivati od pojedinaca da dođu k svijesti, da se opamete nego trebaju izborne komisije poduzeti sankcije propisane zakonom. Od općinskih izbornih komisija do Centralne izborne komisije. Oni to znaju, o tome čak pričaju ali ne poduzimaju ništa. To je sudjelovanje u prevari. Treba da to urade i rukovodstva političkih stranaka, od općinskih do državnih, te sankcionišu ono što je očigledno, inače i oni postaju sudionici prevare.
Liderstvo se ne stiče krađom. Samo legalne i ispravne akcije koje inspirišu druge da uče i rade više, da postaju bolji i da se nadaju više vode istinskom liderstvu. A onda prestaje biti važno je li neko izabran na neku funkciju ili nije. Važna postaje svrha samog života i svrha našeg zajedničkog puta.
Fuad Šišić
