TESANJ.NET stranica grada
Otvorena izložba slika Fikreta Ibričića
Otvorena je, 120-ta jubilarna, izložba slika u organizaciji Cko. Autor slika je tuzlanski slikar Fikret Ibričić. Na otvaranju izložbe govorio je naš slikar Hasan Mehinović. Otvaranju je prisustvovao i zenički slikar Emin Skomorac. Ibričićeva izložba je još jedan rezultet obostrane saradnje Cko i galerije AB vlasnice Admire Bradarić. Izložba je otvorena do 7.11., a potom će autor sa drugim radovima postaviti izložbu u Sarajevu.
Slike su rađene jednim dijelom na bazi motiva sa razglednica iz bosankih čaršija tokom okupacije Austro-Ugarske na vrlo realističan način. Slike su rađene tehnikama: pastel, ulje i akvarel.
Fikret Ibričić je rođen 1942. godine u Tuzli. Slikarstvom se bavi od 1961. godine. Završio je Građevinsku tehničku školu u Tuzli. Do sada je imao dvadesetak samostalnih izložbi i veliki broj učestvovanja na likovnim kolonijama.
Smail Ibrahimović-pukovnik avijacije, pilot u penziji
Skoro svakodnevno, posebno ljetnim danima, na ulici se može vidjeti penzioner Smail Ibrahimović sa suprugom Dženanom u šetnji. Sugrađani, mlađeg doba, koji prolaze pored njega sigurno ne znaju, ili malo znaju o tome ko je Smail Ibrahimović. A oni starijeg doba, kao r. Huso Hundur bi prokomentarisali:
Eno onog što nas je pripadao!
Radi se o događaju iz 60-tih godina prošlog vijeka kada je Smail pilotirajući tada najbržim mlaznim avionom, lovcem presretačem, F-86 E Sabra sa pratiocem u paru brišućim letom napravio “air perfomance” iznad Tešnja.
Po mojim informacijama Tešanj ima samo još jednog pilota, ali putničkih mlaznih aviona, sina Envera Jabandžića koji živi u Holandiji. Bilo je još nekih Tešnjaka koji su radili pri opsluživanju vazduhoplovne tehnike.
Smail je rođen u Tešnju 1933. godine od oca Alije i majke Hajrije rođene Korajlić. Otac je od 1919. godine pohađao Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Nakon završetka i položene definitive (učiteljski ispit) 1930. godine službovao je kao vjeroučitelj u B. Gradišci, Stocu i Tešnju gdje je nakon oslobođenja bio upravitelj osnovne škole u Jelahu.
Nakon prva dva razreda u Stocu, školovanje nastavlja u Tešnju gdje završava ratno osnovno školovanje, a odmah po oslobođenju 1945. godine sa malobrojnom prvom generacijom tešanjskih srednjoškolaca: Alija i Smail Galijašević, Zlatko Priganica, Ibrahim Hadžismajlović (prvi tešanjski elektro inžinjer), Irfan Begović, Mehmed Pašić iz Novog Sela, Halid Hafizović, Remzija Busoladžić, Muhamed Agić, završio je Nižu realnu gimnaziju.
Dalji nastavak četverogodišnjeg školovanja nastavlja u Banja Luci na Srednjoj tehničkoj školi. Postaje aktivni član Aero kluba u Zalužanima gdje završava padobransku obuku sa dva skoka i gdje je završio osnovni kurs motorne pilotaže na “Trojki”. USaveznoj pilotskoj školi u Rumi završava kurs više pilotaže 1952. godine.
Kao sportski pilot, u vojnom odsjeku je planiran za školu rezervni oficira-pilota, ali po sugestiji Načelnika odsjeka upisuje se u Vazduhoplovnu vojnu akademiju , aktivnih pilota, gdje dobiva diplomu pilota “klipne avijacije” završivši program letenja na čuvenom ruskom lovcu JAK-3.
Teoretski dio obavlja u Rumi, a letački u Titogradu. Nakon toga dolazi u Mostar i leti na većem avionu.U Puli završava obuku na JAK-3, ruskom avionu.
Nakon završene Akademije izlazi sa činom potporučnika i odlazi u Brežice u Sloveniju gdje se obučava za letenje na američkom lovcu bombarderu F47D Thunderbolt. Nakon godinu dana, po dopunskoj zdravstvenoj i profesionalnoj selekciji za letenje na mlaznom avionu 1957. godine odlazi u Pulu u letački centar za preobuku na mlazni avion F-84G Thundejet, koji je na instrument tabli imao Machmetar i pokazivao brzinu zvuka.
Po uspješno završenoj preobuci i leteći do penzije na mlaznom avionu promjenio je više baznih aerodroma i mlaznih aviona, od kojih je najznačajniji po svojim aerodinamičnim, tehničko-taktičkim perfomansama američki lovac F-86 E “Sabre“. Do nabavke ruskog lovca MIG 21, “Sabre” je bio najbrži presretač i osnovna snaga odbrane vazdušnih prostora Jugoslavije, osiguravajući značajna politička i druga događanja.
Smail od 1980. godine radi u Republičkom štabu TO u Sarajevu, na formacijskom mjestu Načelnika avijacije. Penzionisan je 1991. godine u činu pukovnika na dužnosti komadanta TO Hercegovine koja je kao regija poslužila kao poligon veliko državnih ambicija Srbije i Crne Gore. Početkom 1991. godine imao je radni sastanak sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem, gdje je referisao o vojno-političkim problemima Hercegovine. Smail smatra da je to bio razlog što su ga odmah nakon toga penzionisali.
Kada je došlo do sukoba Armije BiH i HVO-a uhapšen je i zatvoren u logor Heliodrom gdje je proveo 5 mjeseci od čega dva mjeseca u samici.
Krajem decembra 1993. godine dobio je od Crvenog krsta Švicarske potvrdu da je evidentiran kao logoraš, a intervencijom međunarodnih humanitarnih organizacija pušten je kući jer je imao status logoraša sa preko 60 godina starosti što je bio kriterij za oslobađanje iz logora.Bez pojavljivanja u javnosti, u danonoćnim upadima HVO-a u stanove i nasilnog izbacivanja iz stanova, Smail je proživio u strahu teške dane i noći.
Sa prvom suprugom Azrom, rođenom Ganibegović, ima dvoje djece, sina Jasmina koji živi u Americi i radi kao inžinjer dizajner i kćerku Jasminu inžinjera arhitekture udata kao izbjeglica za Holanđanina doktora medicinskih nauka i živi u Australiji.
Dok sam razgovarao sa Smailom u njegovom stanu, pored uzbuđenja koje je pokazivao kao čovjek koji priča o svom poslu koji je volio, da je svoju emociju vezao za vazduhoplovstvo, vidi se kada se baci pogled po dnevnoj sobi.Tu su lični eksponati iz njegove vazduhoplovne karijere kao što su modeli aviona kojim je letio, orginalni komandni elementi mlaznog aviona, letačka oprema pa čak i leteća maketa-dron najnovijeg američkog lovca F-22 upravljiv za akrobacije telekomandama u dometu 300 metara.
Kao predsjednik vazduhoplovnog saveza BiH planirao je da animira mlade Tešnjake da se bave vazduhoplovnim aktivnostima kroz domaći Aero klub, ali su ga prilike, godine i vrijeme pretekle u dobrim namjerama
Novi parking Fabrike filtera Mann und Hummel
Problem parking prostora nije prisutan samo u gradu, nego i u industrijskoj zoni posebno u firmama koje imaju veliki broj zaposleni kao što je Fabrika filtera Mann und Hummel. Zato je ova fabrika odlučila da trajno riješi ovaj problem izgradnjom parking prostora.
Parking će biti rađen u sedam faza i u svakoj sljedećoj će se povećavati broj parking mjesta. U toku je izrada prve faze za cca 100 parking mjesta, a nakon realizacije planirano je da ih bude 320. Parking će biti etažni sa svom potrebnom infrastrukturom (rampe, rasvjeta). Za izgradnju parkinga otkupljeno je zemljište od 5 500 m2.
Strare fotografije
Sa table na Gornjoj čaršiji
