Tešanjski dnevnik 22-29.4.2019. godine

Lijepo proljetno vrijeme, a četvrtak i petak pravi ljetni dani sa temperaturama do 30ºC. U subotu kiša, a u nedjelju nešto hladnije. Grad je živnuo. Uskrsni blagdani su doveli u Tešanj mnoge koji su u Njemačkoj i drugim državama EU. Svakodnevno se mogu sresti ekskurzije osnovaca i penzionera. Najčešće dolaze iz Tuzlanskog kantona, a bila je jedna grupa iz Brčkog. Parking prostor je nedovoljan. U Zvečaju su radovi još u toku.

Iz dnevnih novina pročitah da je TRA bila domačin privrednoj delegaciji Malezije u kojoj je bilo 35 biznismena kako bi se sagledale mogućnosti saradnje, posebno u oblasti proizvodnje hrane, kožnih proizvoda i drugo.

Pravoslavni vjernici su proslavili svoj veliki praznik Vaskrs. Boban Kršić me je informisao o vjerskim aktivnostima u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice:

Praznik Hristove pobjede nad smrću, Vaskrs, ove godine se proslavlja u nedjelju 28. aprila. U spomen na stradanja Hristova služena su bogosluženja Strasne sedmice i u tešanjskom hramu Pokrova Presvete Bogoodice, a božanstvena liturgija je služena na Vaskrs u ponoć. Liturgiju je služio tešanjski sveštenik, prezviter Miroslav Todorović, u prisustvu nekoliko desetina vjernika. Pročitana je i vaskršnja poslanica Njegove svetosti, patrijarha Irineja, u kojoj patrijarh tradicionalno poučava svoju pastvu i svima čestita vaskršnje praznike svepobjednim pozdravom: Hristos vaskrse-zaista vaskrse!

Potpisani ugovori za nastavak radova na izgradnji bazena na Kiseljaku

U 2018. godini su izvršeni prvi radovi na obnovi bazena na Kiseljaku u vrijednosti od 60.000 KM. Općinski načelnik mr. Suad Huskić potpisao je ugovor sa firmom Nedžing d.o.o. u vrijednosti od 150.000 KM za nastavak radova.

S lijeva: Emina Travančić direktor Nedžing d.o.o, mr. Suad Huskić, Armin Hrvić direktor Oaza d.o.o., Benedita Kotorić Belif d.o.o., Safet Jašić direktor JU SRC, Nerminka Handžić i Hajrudin Subašić Općina

Radovima je predviđena izgradnja prostora za opremu za prečišćavanje vode, toaleti, mjesta za tuš kabine i drugo. Sredstva su obezbjeđena u budžetu za ovu godinu, a rok završetka radova je 40 dana od dana uvođenja u posao.

Istovremeno je Načelnik potpisao i dva ugovora sa tešanjskim firmama koje će donirati pojedine bazenske potrebe. Tako će firma Belif d.o.o u trajanju od 5 godina snabdjevati bazen sredstvima za tretman bazenskih voda, organizirati prvu obuku osoba koja će koristiti sredstva za tretiranje vode i vršiti povremenu kontrolu kvaliteta vode. Firma Oaza d.o.o će obezbjediti prvu vodu za bazen i eventualne dopune i planske izmjene i učestvovati sa općinom u uređenju prostora na Kiseljaku. Ugovor je potpisan i sa SRC kojim im je predat na korištenje i upravljanje.

U ovoj godini planirana su sredstva od 40.000 KM od USAID-a kojim bi se obezbijedila ograda i uređenje prostora oko bazena.

Na ovaj način Općina nastoji da Kiseljak postepeno vraća građanima. Planirani su radovi na uređenju postojećih sportskih terena. Iskazano je i nastojanje da će cijene za korištenje biti minimalne samo za pokrivanje proizvedenih troškova. Očekuje se da će ovim novim sadržajima Kiseljak biti posjećeniji pa je očekivati i poduzetnike da ponude svoje usluge.

Otvorena izložba fotografija Mate Kaića Svjetlopisi pod bosanskim nebom

U saradnji sa Franjevačkim muzejem i galerijom Gorica iz Livna,JU Muzej je organizirala izložbu fotografja Livnjaka Mate Kaića pod nazivom Svjetlopisi pod bosanskimnebom. U medijalnoj sali Opće biblioteke predstavljen je dio fundusa fotografija Mate Kaića koje su načinjene od 1903-1938. godine.

S lijeva: Ružica Barišić, Ernad Prnjavorac i Dražena Džeko

Mato Kaić je prvi fotoamater iz Livna, pripada uglednoj porodici koja je naprijelazu XIX i XX stoljeća bila pokretačkulturnog života Livna. Školovao se u travničkoj Nadbiskupskoj velikoj gimnaziji, a u ranoj i poznoj mladosti bavio se fotografijom. Njegove fotografije su zabilježile trenutak jednog davnog vremena koje se teško može naći na fotografijama. Fotografije su veoma jasne obzirom da su negativi, pozitivi i dijapozitivi na staklu. Ostavština Mate Raića predstavlja 327 staklenih ploča koje je porodica darovalaFranjevačkom muzeju.

Imao sam iskustvo sa istim takvim negativima našeg fotografa Mustafe Deljkića i pravo je čudo da su negativi sa početka dvadesetog stoljeća ostali u takvom stanju da je bilo moguće napraviti ovako kvalitetnu digitalnu verziju sa koje su napravljene fotografije.

Izložbu je predstavila koautorica postavke Ružica Barišić, a u ime Franjevačkoj muzeja prisutne je pozdravila i obratila im se ravnateljica Dražena Džeko. Direktor Ernad Prnjavorac je govorio o saradnji ove dvije institucije započetoj prošle godine.

Potpisani ugovori za projekte Omladinske banke i mikrobiznise

Načelnik općine mr. Suad Huskić i predstavnica Fondacije Mozaik Sanja Kojić potpisali su osam ugovora za projekte sa predstavnicima neformalnih grupa i 4 ugovora za mikrobiznise.

Vrijednost sredstava za projekte je 18.600 KM, a za mikrobiznise 8.000 KM. Sredstva obezbjeđuju Općina, Fondacija Mozaik i lokalna sredina.

Za drugi poziv od 18.4-9.5. raspoloživi fond iznosio bi 3.450 KM.

Vrijednost pojedinačnih ugovorenih projekta kreće se od 1.650 KM do 2.400 KM, a odnose se uglavnom na sport i zabavu mladih u mjesnim sredinama. Naziv projekata i grupe koja će ga realizovati su:Nogometni klub-Emina Brka, Elmin Halilović i Šemso Halvedžić, Ljetna školafudbala-Belma Hasanbašić, Džemal Hasanbašić i Damir Hasanbašić, Kutak mira– Salmir Hasanbašić, Adnan Hasanbašić, Enida Kalabić, Sačuvajmo našu tradiciju snagom mladih-Dalila Skopljak, Belma Skopljak i Dženis Podrugović, Multifunkcionalni šadrvan-Edin Zilkić, Aida Zilkić i Dženan Zilkić, Ljetna škola sporta-Enes Ahmić, Husejn Omerbašić i Muhamed Husanović, Uređenje sportskog igrališta-Senada Šaranović, Fadil Spahić i Mustafa Kruško, Naš park naša radost-Belmir Kruško, Aid Zilkić i Edita Ibrahimović.

Zajednički snimak svih učesnika u projektima i mikrobiznisu

Dobitnici sredstava za mikrobiznis sa Načelnikom i predstavnikom Mozaika.

S lijeva:Mirza Đonlagić, Samra Skopljak, Ensar Turalić, mr. Suad Huskić i Sanja Kojić (Hamza Mujčić nije bio prisutan)

Odobreni projekti za mikrobiznis su:387.ba (Online marketing)-Ensar Turalić, Frizerski salon-Samra Skopljak, Kafe bar (Carpe Diem)-Mirza Đonlagić i Farma za organskuproizvodnju kokošijih jaja-Hamza Mujčić.

Promovisana knjiga Amira Brke Nebeski nomad

Poznavaoce svoje poezije Amir Brka je iznenadio novim pjesničkim izrazom – sonetom. Pjesnik kaže da su soneti naprosto izlazili iz njega, 191 za manje od godinu dana. Složio ih je u upravo objavljenu knjigu naslovljenu Nebeski nomad i u okviru Tešanjskog proljeća predstavio publici u CKO, u čemu su učestvovali vrhunski znalci poezije i ugledna književna imena Ivan Lovrenović, Enver Kazaz i Almir Zalihić. Moderator je bio Miralem Brkić.

Dr. Enver Kazaz, Almir Zalihić, Amir Brka, Ivan Lovrenović, Miralem Brkić

Promociji su prisustvovali Načelnik mr. Suad Huskić, Ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi ZDK dr. Spahija Kozlić, pomoćnica Ministra Bernadeta Galijašević i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu dr. Ivan Šarčević. Trebalo je da sudjeluje i Miljenko Jergović (uz Lovrenovića i Kazaza recenzent knjige), ali bio je spriječen. Dio njegove recenzije pročitao je Miralem Brkić. Odlomci iz recenzija nalaze se na zadnjoj korici knjige, a u samom izlaganju promotori su dali tako visoke ocjene kakve do sada nisam čuo ni na jednoj promociji.

Ivan Lovrenović je naglasio da se o Nebeskom nomadu ne može govoriti drugačije nego u sve samim superlativima, i da je ovo u tom smislu svojevrsna “monstrum knjiga”. U Lovrenovićevoj recenziji piše i ovo: “Teško da u svima našim jednojezičnim književnostima ima ičega usporedivog s pjesničkim opusom koji je Amir Brka stvorio knjigom soneta Nebeski nomad. Doista je to opus, u punom značenju riječi: cjelovito, u se zatvoreno i dovršeno, savršeno sazdano djelo, a jedinstveno i samo svoje, poput neke gaudijevske građevine u jeziku. Soneti Amira Brke na zapanjujuće potpun način odgovaraju svim najstrožim zahtjevima što ih nalaže umjetnost soneta, a u isti mah, unutar tih nemilosrdnih zahtjeva forme i strukture, razvijaju vlastitu prozodiju i vlastitu pjesničku filozofiju. Kroz cijelu ovu vele-knjigu taj postupak, ta nevjerojatna stvaralačka avantura provedena je dosljedno, s nesmanjenim intenzitetom – tona, jezika, slike, misli, začudnih paralogizama. Ako je čitajući ove sonete uopće uputno pomišljati na srodnosti, ukazuju mi se dva primjera. Prvi, soneti Skendera Kulenovića – zbog slobode ‘lomljenja’ sintakse, proizašle iz unutarnjega naloga pjesme, s time da je kod Brke na djelu gotovo nemogućē pomirenje slobode i stroge formalne discipline. Druga je srodnost s duhom, tonom i meštrijom gongorinske, kulteranističke tradicije soneta. To vladanje znanjima, taj tamni sjaj, taj otmjeni solipsizam, to jedinstvo leda i vatre…”

Iz recenzije Miljenka Jergovića pročitan je sljedeći odlomak: “I drugi su u ovome jeziku upjevavali i nizali sonete. O, itekako jesu! Ali, jesam li se prije Amira Brke ikad oteo dojmu da su ti soneti poput beskućnika koji se nije oprao još od vremena kada je imao dom, i sad su mu za fotografiranje u sonetu navukli bijelu košulju, mašnu i frak? Činilo mi se da sonetni jezik započinje tamo gdje se jezik tog beskućnika pretapa u slovenski, u kojem se soneti čuju onako kako se u ovome našem čuje epski deseterac. Tu je iluziju u uhu slušateljevom i čitateljevom stvorio France Prešern, i ona sad traje, starija od Prešerna. Brki je, pak, uspjelo ono što je do neki dan bilo nemoguće. Sonet bez uznesenog, povišenog, teatarskog tona, sintaksičkih akrobacija i svakojakog razjezičenja, sonet bez rasklimanih riječi i govora o ničemu. Soneti Amirovi su o onome što on živi i što živi njegov jezik. Soneti Tešnja i tešanjske svemirske okolice, Bosne i čovjekova tijela, knjiga pročitanih, sjećanja i nesjećanja… Ovu ću godinu pamtiti kao godinu soneta. Godinu u kojoj se moj jezik oslobodio beskućništva.”

“Pojava ove knjige predstavlja veličanstven književni događaj, a Amir se njome potvrđuje kao najznačajnija pjesnička figura na južnoslavenskon prostoru danas”, rekao je Almir Zalihić. Dodao je kako “Nebeski nomad svjedoči da je svijet složeniji od naših znanja o njemu, dublji od naših iskustava i nedostupniji od naših putovanja kroz njega. Ova je knjiga poput nevidljivog nervnog sistema, astralno tijelo koje uključuje prošlost i seže daleko unaprijed, proviđa duhovne procese koji su bezvremeni. Ona je i dijalog između života i smrti, vjerovanja i sumnji, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, dijalog filozofskog i poetskog. Postajući predmetom Amirove poezije, svaka se tema dovodi u vezu sa svojom dubljom starinom, sa onim što joj prethodi u kulturnom i historijskom trajanju, ili sa onim što je, iz nekog razloga, pokretalo mišljenje istim ili sličnim povodom. Predmet Brkine poezije nikada nije sam ili izoliran, on je uvijek postavljen u odgovarajući kulturni i etički sistem. Čak bi se moglo reći kako nešto postaje predmetom ove poezije zato što može pronaći svoje mjesto u velikom sistemu kulturnog i etičkog trajanja.”

Vrlo nadahnuto, pa i emotivno, bilo je izlaganje profesora Envera Kazaza. On je naglasio da je Nebeski nomad knjiga poezije kakva se pojavljuje jedanput u 50 do 100 godina i da ova Amirova apsolutno nevjerovatna knjiga uzdrmava i drastično mijenja postojeći vrijednosni poredak u poeziji našeg, odnosno naših jezika. Rekao je i da Nebeski nomad predstavlja nesumnjivo najznačajniju pjesničku knjigu na južnoslavenskom prostoru u 21. stoljeću. Kazaz je rekao i da se čitalačko iskustvo kakvo donosi ova knjiga “događa samo u susretu s poezijom koja, kao sublimacija umjetnosti jezika, dostiže svoje vrhunce. Na kraju, kad bol i stres minu, kad se ukaže utjeha u trijumfu estetskog nad udesom u koji je nebeski nomad zarobljen i u historiji i u metafizici i u mitu i u političkoj moći kao ontološkoj mreži egzistencije, ukazuje se poezija kao beskraj slobode koji nas vodi u vječnost svojim čunom-stihom. Danima to tako traje nakon čitanja ove knjige: tegoba čitalačkog putovanja koje nas suočava s onim gotovo nemislivim, da bi nas uzdigla u najdragocjeniji estetski užitak. A iza svega dolazi divljenje šekspirijanskoj sonetnoj gesti Amira Brke koju kao da je čekao naš jezik – da mu pjesnik svojim Nebeskim nomadom ovjeri raskoš poetske i ontološke dubine.”

U prvom redu Suad Huskić, Spahija Kozlić, Aida Salkić, a u četvrtom redu lijevo, iza Hasana Mehinovića i Sabahudina Kovača, dr. fra Ivan Šarčević

Na kraju se obratio i Ministar Spahija Kozlić koji je, inače, doktor filozofije. Čestitavši Amiru na ovoj knjizi, on je govorio o odnosu filozofskog i poetskog u historiji ljudskog mišljenja, pa je kazao da su se i najveći filozofi na kraju okretali pjesništvu, jer su osjećali nedovoljnost filozofskog diskursa u opservaciji ukupnosti i dubine svijeta.

Održana promocija knjige Tragom drevnih Bošnjana

U organizaciji Agencije Creativa eventis iz Jelaha, u atriju Medžlisa IZ-e, održana je promocija knjige Tragom drevnih Bošnjana-Bosanska država i nacionalni identitet (i) kroz historiju. Knjigusu predstavili autori Taner Aličehić i Đenan Galešić. Autore je, ispred organizatora promocije, predstavila Aldijana Alić.

Autori Đenan Galešić i Taner Aličehić

Autori su naglasili da oni nisu historičari, ali su imali potrebu, da nakon razgovora sa nizom osoba, napišu tekst sa ciljem da se razotkriju sve nametnute zablude koje su stanovnici Bosne naivno ili dobronamjerno prihvatili, kako kroz obrazovni sistem, tako i kroz sistematsko uništavanje i negiranje bosanskog narodnog identiteta i države. Povratak svijesti o pripadanju bosanskom narodu iziskuje razotkrivanje brojnih mitova koji su rezultat antibosanskog djelovanja nacionalizma u posljednjih stotinu pedeset godina, ponajprije srpskog, zatim hrvatskog, a u novije vrijeme i bošnjačkog. Ove ideologije su izgrađene na potpuno suprotnim temeljima u odnosu na one na kojima je Bosna oblikovana tokom svoje duge historije. Ključna spoznaja je da su i Bosna i bosansko stanovništvo opstali kao jedinstven narod i država kojeg su oblikovali kako velika carstva tako i nacionalni pokreti iz novijeg doba.

Održan Proljetni koncert KUD Pobjeda

U velikoj sali Cko,KUD Pobjeda je odigrao svojProljetni koncert. Za ovaj koncert pripremljene su tri nove koreografije:Sandžačke igre, Krajiške igre i Pirotske igre. Napravljene su nove nošnje uz veliku pomoć Rame i Sejde Sinanović koji suih sašili. Koreografiju za ovaj koncert uradili su Sead Muratović (nove igre) i Samira Elezović. Orkestar je predvodio Edib Smailbegović, konferansu je vodila Adelisa Krdžalić (koja je imala i solistički nastup)

Među igračima je bilo i nekoliko učenika iz osnovne škole

Održana tradicionalna manifestacija Dani otpora2019

Mjesne zajednice Jelah, Jevadžije i Rosulje zajedno sa bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane, a kasnije Armije RBiH već trinaestu godinu organiziraju manifestaciju pod nazivom Dani otpora 2019.

Organizacijom seželi podsjetiti na prve dane otpora višestruko jačem neprijatelju i organizaciji ključne odbrane ovog prostora.

U petak je delagacija obišla mezarluke na području MZ-a Jelah, Jevadžije i Rosulje i katoličko groblje u Jelahu. U nedjelju je organizirano okupljanje boraca na parkingu nekadašnjeg Doma kulture i obilazak nekadašnjih linija odbrane. Nakon obilaska linija položeno je cvijeće na Spomen obilježje u Jelahu, nakon čega su učesnici manifestacije imali zajedničko druženje na Rastokama.

Na okupljanju su bili predjednik OV-a Senad Subašić i pomoćnik Načelnika Sabahudin Omerbašić.

Okupljeni borci i građani prije polaska na linije odbrane

Održano Državno prvenstvo u akrobatskom rock and rollu u Tešnju

U organizaciji plesnog kluba Win održano je državno prvenstvo u akrobatskom rock and rollu za sve kategorije. Učesnici u takmičenju svrstani su u grupe prema godinama od 8-16. (mini, children, juvenites, mlađi juniori, seniori). Ovo je najveće takmičenje ove vrste čiji je domačin Tešanj. Na takmičenju će učestvovati i jedan B-par koji pretstavlja Državu na međunarodnim takmičenjima. Na takmičenju učestvuje 7 ekipa sa 250 takmičara. Tešanjska plesna grupa WIN će nastupati sa 14 grupa. Ernad Bedak, svakako alfa i omega, kada je u pitanju WIN i organizacija takmičenja pozdravio je učesnike i onima koji slave čestitao praznik Vaskrs i izrazio zadovoljstvo što je Tešanj organizator ovakvog takmičenja. Takmičenje je održano u sportskoj dvorani OŠ Huso Hodžić.

Ernad Bedak otvara takmičenje

Posjeta Zikriji Osmiću

Osman Fočo, penzionosani tešanjski zlatar, mi pokaza fotografiju zlatara Zikrije Osmića i trgovca Hasana Brke koja je napravljena1972.- godine. Fotografija je napravljena pred Zikrinijinom zlatarom koja se nalazila u prizemlju kuće Muhameda Ibrahimpašića (danas BBI). Prelistao sam knjige i rukopise i pronašao da je 1639. godine u Tešnju bilo 5 kujundžuja (zlatara), a da je zadnji spominjani zlatar Ivo Kujundžić registrovan u učeničkom dnevniku kao otac učenika školske 1910/1911. godine. Godine 1933. godine regostrovano je 18 zanata sa 80 zanatskih radnji, ali se ne spominju zlatari. Tek u knjizi Tešanjske zanatlije itrgovci 1642-1992 Alije Galijaševića, spominju se zlatari u Tešnju i Jelahu:Zikrija Osmić (1972), Kolja Đ. Ivezić (1977), Osman A. Fočo (1979), Zef Đ. Ivezić (1980), Esad R. Kantić Jelah (1988), Adnan O. Memagić Jelah (1991), i Damir J. Sračević (1991).

Zikrija i Hasan Brka, pred Zikrinom zlatarom. Hasan je bio trgovac i radio je u prodavnici gdje sada Zema

Jedno je sigurno Zikrija Osmić je prvi otvorio zlatarsku radnju u Tešnju poslije mnogo godina(moguće nakon oko 60 godina). To je bio i razlog da mi Osman Fočo organizuje posjetu Zikriji u porodičnoj kući u Doboju. Zikrija ima zaista zanimljivu priču o Tešnju, ali i univerzalnu priču o ljudskim sudbinama koje potvrđuju da se zanat ne da napatiti.

Zikrija Osmić je rođen je 1953. godine. Brat Mustafa je naučio zlatarski zanat kod rođaka Huseina Đogića, a Zikrija od brata. Poslije završenog zanata radio je kod poznatog sarajevskog zlatara, koji je radio u Modriči, Vejsila Ahmetovića. Iz Modriče dolazi u Doboj i sa bratom otvara zlatarsku radionicu.

Jednog dana je u radionicu svratio Mehmedalija Jabandžić (otac Isaka Jabandžića Madija). Mehmedalija je zapazio da Tešnju treba zlatar pa je predložio da otvore zlataru u Tešnju. Nakratko nakon toga Zikrija dolazi u Tešanj i otvara zlataru 7.2. 1972. godine u svojoj 19. godini i sam radi u njoj. Zlatara je kratko bila preko puta Riječke džamije, a zatim u prizemlju kuće Muhameda Ibrahimpašića (sada BBI banka).

Zikrija Osmić

Sa velikim simpatijama Zikrija je pričao o tešanjskoj čaršiji i njenim ljudima. Poseban utisak na njega je ostavio duh čaršije. Osjetio je, kaže, toplinu i gostoprimstvo. Slastičar Sejfo Tahirović i sin Kemo kada god bi dobili ručak od kuće dijelili su ga sa Zikrijom(slastičarna je bila preko puta Zikrijine zlatare). Posebno mu je ostalo u sjećanju druženje sa zanatlijama i trgovcima, Kalajom, Batom, Dževadom Osmićem i drugim u Vatrogasnom domu. Prisjetio se ispijanja Bosanke kafe sa rahatlukom uz poseban ceremonijal i ćejf na tešanjski način. Prvo se popije malo vode da se neutrališu svi drugi ukusi, gutljaj kafe, pa rahatluk, pa opet voda, pa kafa…To je prava ceremonija.Sjedilo se i teferičilo poslije posla. Preko ljudi sa kojima se družio upoznao je prave ljudske vrijednostii. Zikrija mi je pričao i o izradi almazli grana (zlatna grana sa dijamantima), koje su stare tešanjke porodice naručivale kao unikate i u miraz davali kćerkama kao materijalnu sigurnost za budućnost.

Krajem 1977 ili početkom 1978. godine vraća se u Doboj. Osman Fočo je učio zanata kod Mustafe Osmića u njihovoj radnji kada su mu predložil da otvori samostalnu zlatarsku radnju u Tešnju. Otvorio je radnju 1979, uz svesrdne pomoći Osmića.Pred rat Osmići su imali prvu alatnicu za izradu alata i kalupa. Osvajaju serijsku proizvodnju proizvoda na bazi srebra za Niski naponu Doboju i Iskru iz Slovenije.

Nastavak Zikrijine priče je zanimljiv. Rat ga vodi u izbjeglištvo u Zagreb, ostavljajući sve vrijednosti radionice u Doboju. U Zagrebu ga prihvataju zlatari i daju mu zlataru na pola samo da im uči radnike zanatu. Međutim politika nije dozvolila da se u to vrijeme pravi bilo kakav aranžaman pa odlazi Sloveniju. Uspostavlja saradnju sa italijanskom firmom Nevargold. Ostajući bez ikakvih sredstava pokušava ponovo i otvara firmu Trio nevargold. Nabavlja mašine u Italiji. Koliki je ugled i povjerenje imao govori i činjenica da je mašine dobio sa rokom plaćanja-kada mogne.

Sin Albinko završava školu u Italiji i radi zlatarske poslove u Nevargoldu. Poslije rata otvaraju zasnatsku zlatarsku radnju u Tuzli gdje rade, sin Albinko i kćerka Albina, i gdje su instalisali najsavremeniju radionicu sa tri najnovije laser mašine. Zikrija je penzioner, ali je i dalje aktivan u firmi. Jedino vikendom dođe u porodičnu kuću u Doboju sa suprugom Nađom i bavi se uređenjem dvorišta i proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda. Napravio sam fotografiju sa mašinom sa stanjivanje lima koja je radila u Tešnju. U prostoriji je Zikrija bio okružen sa stotinama alata što je mali dio onog što imaju u Tuzli.Prema Osmanu Foči Zikrija Osmić je danas najbolji majstor, zlatar, u BiH.

Posjeta SIRA DOMU

Promjene načina života u društvu iziskuju i potrebu za novim uslugama. Nekada žene nisu radile, najstariji sinovi su hranili i brinli se o roditeljima do kraja života, a zato su nasljeđivali nekretnine od roditelja. Danas više nije tako. Imovina se dijeli podjednako na članove porodice, supruge rade. Zato se pojavila potreba za ustanovama gdje bi se smjestile, starije i iznemogle osobe posebno bolesne čija bolest traži njegu i to najčešće medicinsku. U Zapadnim zemljama je to sasvim normalno da stariji idu u staračke domove i kada nisu bolesni jer tamo nalaze vršnjake sa kojima sadržajnije provode starost. Iako još ima predrasuda u vezi slanja starijih u staračke domove i kod nas se sve više pojavljuje potreba za ovakvim ulugama pa je od 20.5.2018. godine otvoren u Lepenici prvi starački dom u Općini. Nosi naziv SIRA DOM a osnivači su braća i sestre Mešić, Suvad, Ismail, Ramiza i Amina (od prvih slova imena nastao je i naziv SIRA).

SIRA DOM ima 22 soba za smještaj 43 pacijenta. Po dvije medicinske sestre dežuraju u turnusu, imaju socijalnog radnika, frizerke, farmaceute, fizioterapeuta, glavnu medicinsku sestru, a po ugovoru sa Poliklinikom iz Doboj Juga ordinira doktor porodične medicine. Imaju kuhinju, vešeraj, kola hitne pomoći. Sve sobe su pod video nadzorom i preko njega se prati stanje pacijenata po sobama. Cijena smještaja zavisi od zdravstvenog stanja korisnika.

Od članova porodice Hundur i Bjaraktarević čiji članovi porodice su bili korisnici usluga doma dobio sve pohvale za visoku profesionalnost u radu ove ustanove.

S lijeva: Ramiza Mešić (suvlasnica), Edina Krličević, Nadina Hopić, Eldina Ibrahimović, Aldiana Buljubašić, Elmedina Bekrić i Nadina Bedak.

Stare fotografije

Članovi Amaterskog pozorišta 1964. godine

Čuće s lijeva: Mustafa Smailbegović, Dušan Jerković i Smail Terzić Penjak

Stoje (izuzev djece): Faruk Morankić, Nasiha Šiljak, Rusmir Bešlagić, Ahmet Turković, Avdo Agić, Ibro Kahrimanović, Mehmedalija Bajraktarević i Velida Smailbegović

TOŠK šezdesetih godina prošlog vijeka:

Čuče s lijeva: Smail Ireiz, Ilija Gverić, Sedžad Šeremet, Mustafa Dautefendić Bijeli, Jovo

Stoje:Ćamil Muratović, Sakib Zejnilović, NN, Smail Smailbegović, Smail Handžić Bata, Muharem Hatibović Hare i Muhamed Jahić Lala

Sa table na Gornjoj čaršiji

 

About Husein Galijasevic

Komentariši