Strah od istine

Postoje dvije pogreške koje se mogu dogoditi na putu k istini.
Ne ići do kraja ili uopće ne krenuti.

nn

Istina je cilj vjerovanja, a laž je greška, navodi Encyclopaedia Britannica. Ljudima je potrebna istina o svijetu da bi mogli uspjeti u njemu. Vjerovanje u ono što nije istina može pokvariti planove, ugroziti budućnost, pa čak i koštati života. Govoriti ono što nije istina može imati pravne i društvene posljedice. U Bosni i Hercegovini, međutim, prečesto svjedočimo vjerovanju u ono što nije istina i njegovoj cijeni koja se plaća životima, dok pravne kazne postoje više kao tekst u zakonu, a društvene gotovo da ne postoje. Desetine hiljada ljudi platilo je životom tuđa vjerovanja u ono što nije istina. Danas svjedočimo i pokušajima da se žrtve naknadno učine krivcima. Svjedoče to i neke reakcije povodom smrti doživotno presuđenog ratnog zločinca. Takva se interpretacija proizvodi govorom i pisanjem koje nije zasnovano na činjenicama i stvarnosti. Pravne sankcije izostaju kada su institucije slabe ili kada imaju drugačije ciljeve. Društvene sankcije izostaju kada društvo ne želi, ne može ili ne zna čitati i propitivati. A građani, prirodno, očekuju da će vlast koju su izabrali biti na strani istine. Zato je odgovornost institucija mnogo veća od odgovornosti pojedinca.

Mnogo je napisano i snimljeno o periodu stradanja od 1992. do 1995. godine. Mnogo je toga napisano i snimljeno o onome što se događalo na području općine Tešanj. Nije sve napisano istina i ne stoje činjenice iza svega što je napisano. U velikoj mjeri postoje mišljenja i interpretacije koje su personalne, ideološke ili političke. Ali postoje razlike. Ono što bi za društvo trebalo biti važno jeste istina – ili barem trajna i poštena težnja prema istini. Upravo tu nastaje paradoks. Kako društvo može težiti istini koju još ne poznaje? Društvo je kompleksan identitet. Dovesti ga do spoznaje važnosti vlastitog identiteta, samog života, svetosti svakog pojedinačnog života, ljudskog dostojanstva, privatnosti, privatnog posjeda, slobode i prava zadatak je čovječanstva od njegova postanka. Hiljade godina nisu bile dovoljne da se taj zadatak završi. Ali od njega se nije odustalo. I ne može se odustati.

Zato su individualna i institucionalna odgovornost nezaobilazne. Odgovornost nije samo priznanje greške kada se ona dogodi. Ona je i spremnost da se istina traži, provjerava i javno afirmira svaki put kada je ugrožena lažima, manipulacijama ili selektivnim prikazivanjem činjenica. I to ne samo onda kada laž pogađa nas ili našu grupu. Nego i onda kada je istina neugodna za nas.

Povod za ovu kolumnu je publikacija „Usora 1991–1995“, u izdanju Općine Usora i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Promocija knjige održana je 14. maja 2025 u Usori, zatim 9. novembra 2025. godine u Zagrebu i 17. marta 2026. godine u Mostaru. Prošlo je više od 473 dana, nepunih 16 mjeseci od prve promocije. Tešanj je u periodu 1992–1995. godine izgubio gotovo trećinu svoje teritorije, podnio velika stradanja i žrtve te preživio izuzetno složene političke, vojne i društvene okolnosti. Zato mi je teško razumjeti kako je moguće da do sada nije bilo institucionalnog odgovora na tvrdnje iznesene u publikaciji koja se direktno odnosi na Tešanj i tešanjske strukture iz tog perioda.

Naravno, ne očekujem polemiku, ne očekujem politički obračun, ne očekujem da se nekoga napadne. Ako postoje različite interpretacije, neka se predstave činjenice na osnovu kojih građani i buduće generacije mogu sami razumjeti šta se dogodilo. Jer šutnja nije odgovor. Kada institucije predugo šute pred ozbiljnim tvrdnjama koje se tiču njene teritorije, njenih građana i njene prošlosti, onda se otvara prostor za nagađanja. Šutnja otvara sumnju. A sumnja nije prijatelj istine. Zato još uvijek vjerujem da nije kasno. Jer istina ne pripada ni jednoj stranci, ni jednom narodu, ni jednoj generaciji. Istina pripada svima. A institucije koje imaju odgovornost prema svojoj zajednici ne bi se trebalea bojati istine. Čak ni onda ako joj nije ugodna ili iz bilo kojih drugih razloga.

Fuad Šišić
Raduša, 30.8.2026

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine. Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj. Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata. Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine). Objavljene knjige: - Početnica na računarima (1999), - Reinženjering poslovnih procesa (2001), - Rukovođenje (2003), - Menadžerske vještine (2005), - Nije kriv (2007), - Rukovodni i menadžerski alati (2011), - Organizacija (2013), - Srcem i sredinom (2020) - Sistemska transformacije (2023) - Od lidera do sistema (2026) Tešanj, 11.09.2020