TESANJ.NET stranica grada
Mesud Smailbegović Braco
Kada sam krenuo u Opću biblioteku pozva me Braco Smailbegović na terasu ispred svoje kuće.Po starom običaju kod Brace cigareta među prstima. Ne bi to bilo čudno da nije nedavno imao srčanih problema pa i bolnicu pronašao. Čim je saznao da nije strašno odmah se vratio duhanu. Sjetih se i rahmetli Seada Smailbegovića strastvenog pušača. Savjetuje ga sin Muhamed, inače doktor, da prestane sa pušenjem, a on odmahuje i odgovara mu da on nema pojma. Strast pušenja je bila jača od svakog straha od bolesti i smrti.
Mesud Smailbegović Braco
Obadvojica smo imali pozive za otvaranje dionice puta Drum, ali smo bili spriječeni prisustvovati ovoj svečanosti. Prisjetih se Braco zadatka koji mu je dao predsjednik IO Skupštine opštine Tešanj Mirsad Ćeman da probije trasu puta Koprivci-Oruče koja se sada uklapa u ukupnu dionicu Druma, a onda se razgovor prenese i na druge teme.
Bracin djed Tahir je Tešnjak. Porodica je stanovala u zgradi gdje su danas smještene prostorije Mjesne zajednice Tešanj. Prodali su je Srkalovićima. Braco i dvije sestre su se rodili u Kulašima gdje porodica imala imanje i bila je vlasnik poznate banje. Djed Tahir je bio u direktoriju prvog Novčanog zavoda u Tešnju . Tahir je imao sedam sinova i dvije kćerke. Svi su bili aktivni članova Narodno -oslobodilačkog pokreta u Drugom svjetskom ratu.
Sin Fuad, Bracin otac, 1951. godine se zaposlio u „Bosanki“ pa je čitava porodica preselila u Doboj. Braco je završio gimnaziju u Doboju, a zatim Građevinski fakultet u Sarajevu i sav radni vijek od 43 godine proveo u firmi „Dobojputevi“. Prije rata je bio 12 godina tehnički direktor, a u toku rata i poslije do penzije direktor firme „Dobojputevi“ Doboj Jug.
Kada su 1992. godine iz Doboja za prvomajske praznike protjerani Bošnjaci i Hrvati, a među njima i radnici Doboj puteva Braco se našao u Tešnju. U Tešnju i na nekim dionicama puta za Sarajevo zatekao se jedan dio građevinskih mašina i kamiona firme „Dobojputevi“. Već trećeg na četvrti maj Braco je dobio nalog od Izvršnog odbora Skupštine opštine Tešanj da od sredstava i potrebnih radnika formira firmu koja će biti stavljena u funkciju obavljanja održavanja puteva i probijanja novih potrebnih u novonastalim uslovima. Braco je to objedinio i formirao firmu pod istim imenom. Probijali su sanitetske puteve do najdaljih linija odbrane od Husara do Miljanovaca, često pod artiljerijskom vatrom. Tako su u ratu između ostalog dobili zadatak da se spoje mjesta Koprivci i Oruče kako bi se obezbjedila komunikacija za Maglaj, jer je put preko Crnog vrha bio zatvoren.
Prisjeti se Braco i drugih teških dionica od ukupno 50 km novo prosječenih puteva, 40 propusta i dva mosta plus održavanje postoječih puteva. Posebno je bilo važno održavanje „Puta života“ preko Crnog vrha. Poslije rata uspio je zaposliti sve predratne radnike OUR „Dobojputevi“ iz Doboja koji su živili na prostoru Federacije BiH, a firma se bavila svojim poslovima održavanja puteva i izgradnje. Braco je poslije rata bio tužen od firme iz Doboja pa je na sudu dokazivati opravdanost formiranja firme u kojoj je radio veći broj radnika nego onaj koji je ostao u Doboju.
I ja se sjećam ratnog vremena i dijela onog što su radili borci „Dobojputeva“ za upravljačima mehanizacije i vozila. Danas ta sjećanja blijede, moram priznati i kod mene.
Nakon ovog prisjećanja mislim da bi zaista bilo dobro da organizacije koje okupljaju borce iz proteklog rata i općina Tešanj svake godine posvete sjećanja i ovoj vrsti boraca. Tako jednu godinu posvetimo medicinskim radnicima, drugu neimarima puteva, treću radnicima namjenske, četvrtu vatrogascima ili prosvjetnim radnicima i dr.I radnici „Dobojputeva“ su heroji proteklog rata i zaslužuju recimo jedno organizovano druženje na Crnom vrhu uz vojnički grah (kako to rade penzioneri) i prisjećanje na teška vremena i ratne zadatke.
Tešanjski Romeo i Julija
Slažući neke rukopise naiđem na tekst na pet stranica Momčila Spasojevića „Tajna Šarlotinog groba“. Na kraju piše: Skinuo sa računara Amira Brke CKO 27.08.2010. godine.
Pročitah tekst ponovo, nakon nešto više od tri godine. Tekst govori o nesretnoj ljubavi Ferid-bega Azabagića, sina reisul-uleme Mehmeda, zamjenika kotarskog predstojnika i supruge Ivana Savića kotarskog predstojnika u Tešnju koja se zvala Draginja (po Spasojeviću dala je sebi ime Šarlota). Tajna ljubav je otkrivena i ostala je tajna kako su zajedno umrli. Odem do Opće biblioteke da vidim ima li tamo nešto više zapisano o ovom događaju. Odem do Opće biblioteke i tamo nađem „Tešanj i okolica kroz prahistoriju i historiju-studije, rasprave, članci-prilozi za bibliografiju“ Mustafe Ćemana u kome prenosi informaciju iz lista „Bošnjak“ Sarajevo XIII/1903 53.3 sa komentarom:
Sin Mehmeda Teufika Azabagića reisul-eme iz Sarajeva. Bečki student. Rješenjem Carske kancelarije u Beču bio je postavljen za konzula u Skadru, ali na intervenciju roditelja imenovan je kotarskim namjesnikom, odnosno zamjenikom kotarskog predstojnika iz Tešnja Ivana pl. Savića. Kotarski predstojnik Savić je imao veoma lijepu ženu koja se zaljubila u Ferid-bega, pa kada se otkrila ljubav na intervenciju je bio premješten iz Tešnja. Da ga ne izgubi pozvala ga je da zajedno proslave rastanak, ali su našli oboje mrtve. Pretpostavlja se po nekim da ga je otrovala, a po drugima da su se otrovalai, jer im je rastanak teško pao.
Sahranjeni su oboje u Tešnju. Ferid-beg u muslimanskom groblju Obješenica, desno od Muse Ćazima Ćatića groba, adruga u pravoslavnom groblju u Tešnju, gdje im se grobovi i sada nalaze. Trebalo bi mladi da povedu računa o ovim grobovima tešanjskog Romea i Julije, koji su se volili da im je lakše pala smrt nego rastanak. Vidi o tome Smail Terzić Tešanjski Romeo i Julija.
U istim prilozima za bibliografiju piše da je u Večernjim novinama VII/1970, 24 6-7 objavljen tekst Smaila Terzića „Legenda o jednoj ljubavi Romeo i Julija iz Tešnja“.
Zasinteresovan ovim pisanjem obišao sam svaki grob u pravoslavnom groblju i nigdje nisam našao nadgrobni spomenik sa imenom Draginje ili Šarlote Savić. Do mezara Muse Ćazima Ćatića sa desne strane nema nikakavo obilježje, a sa lijeve nišantaš Alije Aličehajića. Iza su nišantaši sa arapskim natpisima. Čini mi se dobra ideja Mustafe Ćemana da se ova tešanjska priča približi na neki način posjetiocima i turistima koji sve češće obilaze Tešanj.
Izložba izdanja i djelovanja Centra za balkanoška ispitivanja ANUBiH
U organizaciji JU Muzej, a u okviru općinske manifestacije „Ljeto u Tešnju 2013“ i 50 godina djelovanja Centra za balkonaaoška ispitivanja održana je izložba pod nazivom „Izložba izdanja i djelovanja Centra za balkanoška ispitivanja ANUBiH“ u Eminagića konaku.
Učestvovali su akademik Dževad Juzbašić direktor Centra i autorica izložbe Melisa Forić stručna saradnica.
S lijeva autorica izložbe Melisa Forić, Jasmin Mandžukić i akademik Dževad Juzbašić
Memorijalni košarkaški turnir „Avdo Rakić Rogo“
U sportskoj dvorani OŠ “Huso Hodžić” održan je drugi memorijalni turnir “Avdo Rakić Rogo”. Turnir je nosi ime dugogodišnjeg košarkaša tešanjskih klubova, a potom i veoma uspješnog trenera mlađih kategorija KK “Gradina” Tešanj.
Organizator turnira je KK “Gradina” .Na turniru učestvuju, pored domaćina ekipe KK “Gradina”: KK “Gradina ” Srebrenik, KK “Odžak” Odžak, KK “Osječki sokol” Osijek.
Turnir je zadnja manifestacija u okviru „Ljeta u Tešnju 2013.“. Učesnicima su se obratili predsjednik KK “Gradina“ Hamza Hotić, pomoćnica načelnika Azra Muslija, a turnir je otvorio Asmir, sin Avde Rakića (otvaranju je prisustvovala i Avdina kćerka Jasminka). Glavni pokrovitelj turnira je firma „Saračević“ d.o.o
Na kraju redosljed ekipa je bio sljedeći:“Gradina“ Tešanj, „Odžak“, „Gradina“ Srebrenik i „Osječki sokol“.
Pored turnirskih utakmica odigrana je i utakmica predpionira KK “Gradina”
osvajača trećeg mjesta na državnom prvenstvu u junu 2013.godine kao i takmičenje u izvođenju trica te izbor najljepšeg zakucavanja. Pobjednik u zakucavanju je Kemal Omerbašić iz KK „Odžak“, pobjednik u tricama je Amar Ćosić iz KK „Gradina“.
Kada su u pitanju pioniri i kadeti očito je da je i na njih uticao Šefket Turalić. Lijepo je bilo vidjeti kako su iz sale pokupili sve odbačene plastične boce.
Asmir Rakić otvara turnir, iza poznati košarkaški radnik Nusret Salkanović i pomoćnik općinskog načelnika Azra Muslija, desno Hamza Hotić
Seniorri i pioniri KK „Gradina“
Promjene izgleda grada
Zgrada gdje je smještena Sberbank je dobila novu fasadu. Odmah do nje je srušena kuća porodice Smailbegović i očekujemo novu lijepu zgradu na njenom mjestu. Preko puta Riječke džamije otvorena je „Burekdžinica-bosanske pite“ vlasnice Kadrije Hadžić, a Enver Korajlić sa svojom tašnarskom radnjom se preselio iz objekta uz nekadašnji hotel u prostorije preko puta Zeme
Nova fasada Sberbanke i srušena zgrada do Sberbanke porodice Smailbegović
Nova burekdžinica pod nazivom „Burkdžinica-bosanke pite“ vlasnice Kadrije Hadžić
Tašnara Envera Korajlića u novom prostoru i gradnja kuće Elvira Brkića preko puta restorana „Fontana“
Hotel Tešanj
Promocija knjige Hasana Berberovića
O Hasanu Berberoviću tešanjskom Gračanlija sam već pisao. Povod da ga ponovo spomenem je promocija njegove knjige „Listajući uspomene“ koja je održana u Gračanici pred velikim brojem Hasanovih prijatelja i poznanika. Kao i promocija iz 2011. god. koju je obilježio Omer Pobrić i ova je bila osvježena muzičkim numerama koje su izvodili Hasanovi prijatelji Hasiba Agić, Nusreta Kobić, Esad Kovačević, Džavid Pamuković, Ivan Grubešić i Arif Ahmetašević uz pratnju mladog Tešnjaka i velikog muzičkog talenta Damira Galijaševića. Promotori knjige su bili Alija Galijašević, Edin Šaković i Ramiz Grapkić, a moderator Ramiz Brkić. Knjiga govori o autoru, a to znači da u njoj ima i Tešnja i Gračanice, a po imenima koje sam spomenuo može se vidjeti da je i promocija bila tešanjsko-gračanička
.
Hasan Berberović, desno Damir Galijašević, Nusreta Kobić, Hasiba Agić, Esad Kovačević, Džavid Pamuković, Ivan Grubešić i Arif Ahmetašević su otpjevali po dvije pjesme između izlaganja promotora
Stare fotografije
S lijeva:Mirsad Bešlagić Škota, Hamzalija Bajraktarević Đuđi, Kemal Tahirović Kemo, Salih Sarić i Hamdija Saračević Riba ( Tešnjak otac poznatog rukometaša Zlatka)
Sa table na Gornjoj čaršiji
U nedjelju primjetih smrtovnicu Nazifa Husikića iz Malešića. Uvijek ima razlog zašto neko izvan Tešnja stavlja smrtovnice po Tešnju. Kada sam pročitao ožalošćene odmah sam se prisjetio odakle poznam Nazifom lik jer su među ožalošćenim prijatelji i kolektiv OŠ „Huso Hodžić“. Nazifa sam spomenuo u Tešanjskom dnevniku 25.02-04.03.2013.god jer je bio organizator Talent showa u OŠ „Huso Hodžić“. Bio je profesor engleskog jezika.
