Nevrijeme

 Možete biti u oluji, ali ne dopustite da oluja uđe u vas.
Joel Osteen

Vremenskih nepogoda je bilo i biće, manjih i većih, s lakšim i težim posljedicama. Svjedočimo poplavama, požarima, zemljotresima, cunamijima širom Zemlje. Najvećem broj tih nepogoda svjedočimo putem elektronskih medija. Rekao bih da ih je iz godine u godinu sve više i više. Nepogode izazivaju različit osjećaj i komentare kod ljudi, ali uvijek i osjećaj tuge i solidarnosti. Ali kada se poplave dogode u vašem neposrednom okruženju, osjećaji su mnogo snažniji ali i reakcije. Ono što se dogodilo i što se događa ove sedmice usred mjeseca juna u nkim dijelovima Bosne i Hercgeovine, i u Tešnju nije najgore što pamtimo. Ali svakako podsjeća na zastrašujuće prizore ljudske nemoći a moći vode koja izaziva strah i zebnju. Zemlja je golema a ljudi su mali. A Zemlja, iako tako golema a ljudi tako mali, trpi svakakve ljude.

Mi u Tešnju pamtimo nepogode koje su odnijele ljudske žrtve. Iako u 21. stoljeću imamo mnogo češće izlijevanje vode izvan korita, veće količine padavina u kratkim periodima, nije bilo ljudskih žrtava. I to je na prvom mjestu. Jer spašavanje ljudi kod elementarnih nepogoda je na prvom mjestu a zatim ide briga za imetkom. Ko nije bio u neposrednoj opasnosti ili se nije nalazio na odgovornoj poziciji s koje mora djelovati u toj situaciji teško da može razumjeti sve odluke koje se donesu u tim okolnostima. Kada gori vatra tada ne tražite najbolje rješenje kako ćete gasiti vatru nego tražite najbrži način kako nešto učiniti i smanjiti širenje vatre, smanjiti štetu. Brzina je ključni faktor odluke. To bi trebalo razumjeti. I ne bi trebalo ljudima prisjedati na muku u tim trenucima ili u tim danima. Bili oni fizička lica, pravni subjekti ili javne službe i funkcioneri. U tim danima treba samo pomoći koliko ko može i kako može. Ništa više. Sve ostalo bi trebala biti šutnja. Pogotovu ne treba konkretne akcije stavljati izvan konteksta, stavljati u etičko područje, u nadmenost i oholost jer toga bar nije nikada bilo u ovakvim situacijama.

A kada sve prođe onda oni koji su pogođeni nepogodom treba da sagledaju šta ako se nepogoda ponovi. Možda je vrijeme da mi u Tešnju upravo to uradimo. Ne tvrdim, naravno, da se to ne radi. Ali možda je vrijeme, obzirom na frekvenciju nepogoda da se sadržaj preventivnih mjera dodatno analizira. Možda je vrijeme da se i specifične javne službe ojačaju? Posebno zbog lokacija na kojima se posljedice ponavljaju. Rješenja nekada mogu biti brza a nekada ih ne treba prestati tražiti. Jedino nema opravdanja prepustiti se nadanju da se neće ponoviti. Možda bi neki lokalni propisi mogli unijeti neke nove obaveze u pogledu preventivne zaštite? Svjedočimo da je raspoloživo vrijeme ljudske reakcije na nepogodu zaista kratko. To ukazuje na potrebu posebne osposobljenosti za brzu reakciju, možda nekada i prije same nepogode makar se nepogoda i ne dogodila. Inače, posljedice će biti teške. Neće pomoći međusobne optužbe. One su zaista nepotrebne i beskorisne u tim trenucima.