Tešanjski dnevnik 29.04.-06.05.2012

Otvorena Spomen soba 1992-1995 

U organizaciji JU Muzej Tešanj, a u prostorijama boračkih organizacija na Tepetu, postavljena je stalna tematska izložba  Spomen soba 1992-1995. Ovom manifestacijom završeno je Tešanjsko proljeće. Direktor JU Muzej prof. Jasmin Mandžukić je rekao da izložba predstavlja, između ostalog, dug prema onima koji su braneći ove prostore dali najdragocjenije što su imali, svoje živote, ali i dug prema preživjelima koji su prošli kroz sve strahote i stradanja, te poruka mladim generacijama da znaju šta se dešavalo na ovim prostorima.“

 

Fotografije i imena poginulih boraca

 

Posjetiocima se obratio i prof. hist. Amir Duranović, asistent je na Filozofskom fakultetu, odsjek za Historiju oblast Novi vijek. Otvaranju je prisustvovala i Elmedina Kapidžija, prof. hist. sa Instituta za historiju u Sarajevu.

Izložbu je, nakon obraćanja, otvorio pomoćnik načelnika mr. Suad Huskić.

 

Stoje s lijeva: prof. Duranović, direktor Mandžukić i Suad Huskić, posjetioci

 

Prvomajski teferić na Kiseljaku

Tradicije se rijetko prekidaju, ali mijenaju svoj oblik i sadržaje. Sjećam se svog djetinjstva i odlazaka na Kiseljak. Tešnjaci okupiraju Kiseljak sa porodicama, a posebno momci sa svojim društvom. Najčešće se odlazilo pješice, a poneki su išli sa zaprežnim kolima. Nije bilo televizije i vremenskih prognoza pa se sa zebnjom očekivao taj prvi majski dan. Taj dan se nije ništa radilo nego samo teferičilo. Listajući porodični album nađoh fotografiju gdje je  očeva porodica zajedno sa porodicom Bećira Galiajševića, prijatelja Rize Smailbegovića i Osmana Pašalića sa manjom djecom na Kiseljaku.

Danas je to drugačije. Dugo nisam išao na Kiseljak za Prvi maj, pa se ovaj put odlučih da vidim kako to izgleda. To je  sada sasvim druga slika. Na ulazu kod Oaze vas sačekuje mladić sa jednom djevojkom i akreditizacijom na kojoj piše „dežurni“.  Naplaćuju ulaz i kažu da je organizator mjesna zajednica Karadaglije.

Mjesta za parkiranje nema, sve je puno. Nekako nađoh jedno mjesto tamo na kraju mezarluka. Sve liči na vašar. Prodavnice, ringišpili, a na igralištu se igra narodno kolo. Poneka porodica je pronašla slobodno mjesto, podigla improvizirane suncobrane i potpalila roštilj. Naravno okolo su automobili i više niko ne ide pješice. Posjetilaca minimalno blizu 1000 po mojoj procjeni . Prepoznao sam samo dva čovjeka iz čaršije koje poznajem.

 

Porodice na Kiseljaku nekad i sad

 

Ringišpili narodno kolo

 

I proslava na Jelahu

Drugi dan Prvomajskog praznika (Drugi dan Prvog maja kako smo to nekad zvali) obilježava se na Jelahu i to na adi (koja to više nije) Rastokama. Ova proslava je uvijek bila veoma posjećena i imala je karakter vašara i narodnog veselja. Organizovane su igre kao što su:trka u kojoj su takmičarima noge u vreći, penjanje uz lojem namazani jelić, skakanje na mijeh, bacanje kamena s ramena, razbijanje zemljanog čupa zavezanih očiju. Na kraju se održe konjske trke bez jahača.

Tamo negdje sredinom šezdesetih sam i sam skakao na mijeh po nagovoru poznatog šereta Smaila Bate. Za nesreću tada je filmska ekipa snimala žurnal koji se prikazivao prije filmskih projekcija u kinima pa su zabilježili i moj skok i naravno pad. Morao sam se vaditi prijateljima da to nisam ja, a Babo se šalio na moj račun govoreći:

-Nekada su se ljudi zabavljali tako što su tevećelije (čaršijske lude) skakale na mijeh, a ja danas doživi da moj sin budući intelektualac skače na mijeh, Alah selamet?

 

„Glavna ulica“ i improvizirani restoran na skelama, desno na borilištu bacači kamena

 

Jelah je pun automobila, desno pogled sa mosta prema Jelah Polju

 

Još jednom sam bio na Rastokama drugog maja tamo osamdesetih godina jer mi je prijatelj htio pokazati jednu šatru i zanimljivu pjevačicu kojoj su pijani gastarbajteri stavljali u grudnjak po 100 DM.

Da bih zabilježio ovaj događaj otišao sam ponovo poslije toliko vremena. Prvi utisak gužva, puno kola, nigdje slobodnog mjesta za parkiranje. Ispred jedne prodavnice ugledah mjesto i obradovah se  jer je na ulazu u Jelah, a Rastoke nisu daleko. Samo što sam stao dolazi čovjek sa blokom- dvije marke. Nikada se tu nije napalaćivao parking. Poznati jelaški biznis osjećaj. Na ulazu Mjesna zajednica uvela više blagajnika, još dvije marke da se vidi ovaj vašar. Kažu da vašar posjeti skoro 20 000 ljudi, pa plus placarine za trgovačke i ugostiteljske radnje. Prostor krcat posjetiocima svih uzrasta. Sretoh i nekoliko poznanika iz čaršije. Teško se probijam kroz „glavnu ulicu“, a sa strana pozivi za kupovinu svega i svačega. Od knjiga do onih šarenih šećerlama do pečene janjetine. Restoran od konstrukcije za skele na sprat, sa pogledom. Luna park sa svim sadržajima. Prodaje se sve što se može naći na svakom buvljaku pa i više od toga. Na terenu za igre takmičenje u bacanju kamena s ramena. Jedan maleni takmičar, pod „gasom“ jedva drži kamen i kada ga baci umalo mu ne pade na nogu. Iza njega neki Hasanbašić, ko od brda odvaljen baci kamen skoro do centra borilišta. Nisam mogao dočekati skakanje na mijeh, moju staru disciplinu, jer je bio jako vruć dan.

 

Druženje majki poginulih boraca i civilnih žrtava rata

Nevladina organizacija Udruženje žena „Naša Porodica“, povodom 9.maja Dana pobjede nad fašizmom, organizovala je u nedjelju ručak i druženje majki šehida i poginulih boraca Armije BiH i civilnih žrtava rata općina Tešanj, Doboj, Doboj Jug i Teslić. Ručak i druženje je organizovano u dvorani SRC u Tešnju. Pozvano je 350 majki. Puno tuge na jednom mjestu, ali i prilika da se tuga podijeli sa drugima.

 

 

Finalni turnir pionirki u Tešnju

U nedjelju je u sportskoj dvorani osnovne škole Huso Hodžić održan košarkaški turnir pionirki BiH. Učestvovale su ekipe:KK Leotar Trebinje, KK Rookie Banja Luka i Gradina Koteks Trica Tešanj. Pobjednice turnira i prvakinje BiH su pionirke KK Leotara Trebinje, druge su bile košarkašiceKK Rookie Banja Luka, a treće domaće košarkašice koje su i samim plasmanom u završni turnir napravile veliki rezultat.

 

Košarkašice KK Gradina, Koteks -Trica Tešanj

 

Gosti iz Kütahya u Tešnju

Idem Gornjom čaršijom i sretnem glavnog imama Fuad-efendiju Omerbašića sa dva stranca Şükrü Uymaz i Perruh Muştuera. Predstavnici su džemata iz turskog grada Kütahya koji finansira gradnju džamije na Marin Hanu. Došli su povodom 7.maja Dana Džamija.

 

Gosti iz Turske, glavni imam i džamija u izgradnji na Marin Hanu koju finansiraju džematlije iz turskog grada Kütahya

 

Tešanj nekad i sad

 

Česma Kapa vode  i kuća porodice Ferizbegović nekada i danas

 

Sa table na Gornjoj čaršiji:

 

O Husein Galijasevic

Rođen je rođen 17.4.1945. godine u Tešnju od oca Mahmuta i majke Zekije rođene Hodžić.

Osnovnu školu završio u Tešnju, a Mašinsku tehničku školi u Tuzli. Mašinski fakultet završio u Sarajevu.

Nakon završetka srednje škole kao stipendista radio dva mjeseca u Trudbeniku iz Doboja, da bi sa stipendijom iste firme nastavio obrazovanje u Sarajevu.

Po završetku studija radio u Trudbeniku oko 6 mjeseci, otišao u JNA i nakon povratka počeo raditi u Pobjedi Tešanj.

U Pobjedi radi na poslovima: samostalnog konstruktora pumpi za vodu, glavnog konstruktora pumpi i prečistača, šefa službe razvoja, glavnog inžinjera proizvodnje, tehničkog direktora i direktora Fabrike pumpi i hidraulike (OOUR-a), direktora razvoja Fabrika pumpi i hidraulike Pobjeda d.d., rukovodioca projektne grupe ISO 9000.

Obavljao je poslove stručnog saradnika u Minstarstvu industrije i energije i pomoćnika Ministra namjenske proizvodnje za tehniku Republike BiH

Početkom 1997. godine imenovan je na funkciju pomočnika Ministra odbrane Federacije BiH za namjensku proizvodnju. Prije penzionisanja 2007. godine bio je stručni savjetnik u Ministarstvu odbrane FBiH.

Bio je predsjednik Upravnog odbora Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju.

Napisao je dvije monografske knjige:Pobjeda 1954-2014-vizija, znanje, hrabrost i Lovačko društvo "Kiseljak" Tešanj 1921-2011. Desetu godinu piše Tešanjski dnevnik.

Komentariši