Kome zvona zvone

Mislim da ljude treba dijeliti na civilizirane i barbare i da je to jedina prava podjela.
Sve ostalo su uvredljive besmislice.

Alija Izetbegović

Smrt je glavna tema romana Ernesta Hemingveja „Kome zvono zvoni“ koji hazuje o besmislenosti rata kao i zločina tokom Španskog građanskog rata. Svima koji su čitali ovaj roman ostala je u sjećanju poznata rečenica: „Zato ne pitaj kome zvono zvoni – tebi zvoni.“ Poslednje izjave Dragana Čovića me podsjećaju na ovu rečenicu. Dejtonski sporazum je, praktički, neutralisanje Bosne i Hercegovine. Sva nadanja i pozitivni potencijal Ustava Bosne i Hercegovine iz Dejtona su bili potpuno uzaludni i nerealni. Dejton je omogućio politikama rušenja Bosne i Hercegovine, politikama najvećih zlodjela i genocida, da potpuno ravnopravno upravljaju Bosnom i Hercegovinom s ciljem njene destrukcije. Nakon 22 godine, većina ključnih političkih lidera Bosne i Hercegovine veličaju zločince, lažu o prošlosti, truju sadašnjost i izmišljaju prijetnje o budućnosti.

Protiv Bosne i Hercegovine je sve dopušteno. Dakle, pitanje je samo koliko ko ima mašte. Milorad Dodik je možda među prvima shvatio koliki prostor za urušavanje Bosne i Hercegovine stoji na raspolaganju. On je to beskrupulozno godinama koristio. Sa opozicijom je napravio pravo takmičenje u negiranju Bosne i Hercegovine. Što više osporavanja Bosne i Hercegovine, to veći patriota za RS. Plaše jedni druge asocijacijom o priznavanju genocida. Doneseni su sistemski zakoni koji administrativno vode laganom otimanju zemlje, zabrani bosanskog jezika, pravnoj nesigurnosti i potpunom urušavanju ljudskih prava povratnika. Takva RS dobiva zajmove MMF-a, Svjetske banke, EBRD-a, i niz drugih međunarodnih mehanizama. To su mehanizmi zapadnih sila i EU, to nisu mehanizmi Rusije.

Dragan Čović je krenuo sa zadrškom, ali se potpuno uhvatio u Dodikoovo kolo. Teško je povjerovati da je Dragan ostao tako neinventivan i bez mašte. Priča o prijetnjama koje vidi u budućnosti: „Muslimani su najbrojniji. To što oni danas kažu građanska država, u budućnosti može biti sasvim nešto drugo.“, pojašnjava Dragan na domaćem terenu svoje lobiranje po Briselu. Kada se ovo kaže, to direktno implicira opasnost muslimanske većine po okruženje, a to se onda mora spriječiti. Kako spriječiti da muslimani budu većina? Vidjeli smo 90-tih godina kako se to radilo. Dragan Čović iznosi najcrnje fašističke ideje pred novinarima u Sarajevu kada objašnjava kako vidi prijetnje u budućnosti za Bosnu i Hercegovinu. Nevjerovatno da prisutni novinari nisu reagovali. Nevjerovatno je kako se navikavamo i na to. Navići ćemo se da smo opravdana prijetnja!?

Razumijem da je Bakiru Izetbegoviću teško zbog takvih podvala Dragana Čovića. Ali ne razumijem da ga to može iznenaditi. Ni u Briselu, ni u Sarajevu. Probosanske dimplomate i prijatelji Bosne i Hercegovine moraju pričati isto i u Sarajevu, i u Briselu, i u Istanbulu, i u Moskvi. I u američkoj ambasadi u Sarajevu. Ne da pričaju šuplju retoriku, ne da bi se nekom dodvorili nego da stalno iznose činjenice o onima koji urušavaju Bosnu i Hercegovinu. Stalno iznositi činjenice o postavljenim križevima na razmeđu općina u Federaciji BiH, o napadima na povratnike, o urušavanju ljudskih prava, o dvije škole pod jednim krovom, o segregaciji djece, … Jasno je da mnogi neće biti sretni da to slušaju, ali to je nužno raditi. I naravno, biti primjerom promocije zaštite ljudskih prava gdje god se ima odlučujući uticaj, gajiti i promovisati univerzalne vrijednosti a ne zapadati u grupne i druge interese, promovisati pravnu državu u svakoj prilici i princip NULA korupcije makar za članove svoje stranke. Ovo poslednje djeluje beznadno, iluzionistički u odnosu na aktuelnu percepciju stanja. Ipak vjerujem da je to jedino istinski ostalo kao realna mogućnost. Ili pustiti neka zvoni, pa šta bude…